Dana smo na hrvatskom dobili zadatak da se zamislimo kao stare ljude i da napišemo svoj imaginarni životopis koji uključuje sva naša postignuća i tako to... al mi smo malo previše odlutali od teme, pa je bilo prilično bizarnih uradaka koji uključuju ženidbe za vlastite sestre, silovanje prolaznica i td. Moram se pohvaliti da je moj rad još ispao najnormalniji pa vam ga ovom prilikom predstavljam!
Ime mi je Ljerka Pošpišich. Rođena sam 22.11.1950. godine u Amsterdamu. Otac mi bijaše bogati proizvođač pločica za WC, a majka profesorica lutnje.
Kad sam imala pet godina pobjegla sam od kuće i priključila se putujućem cirkusu Yoya Bjelkanovskog. Nastupala sam kao krotiteljica lavova do sedme godine života. Tada se u meni probudila želja za obrazovanjem pa sam napustila cirkus i otišla u Čabar gdje sam završila prvi razred osnovne škole.
Otkrivši da sam se već podosta obrazovala, odlučila sam se bogato udati, što sam učinila 23.5.1958. Za supruga sam odabrala bogatog desetogodišnjeg naftaša Jiržija Spučovskog.
S Jiržijem život je bio veoma lagodan: on je radio po cijele dane, a ja sam marljivo izlistavala trač-časopise u našoj vili u Švicarskoj. Posvojili smo troje djece iz Zimbabvea: Luciju, Lukreciju i Chimdeeya.
Napisala sam nekoliko knjiga posvećenih problemu deruralizacije te o antimetafizičkoj orijentaciji. Među njima se ističu: „Stolica“ (1960.); „Zvonko- lutak s automobilom“ (1965.); „Zašto Vi nemate auto, a lutak ga ima?“ (1967.); „Ja, ja, ja, ja i nitko drugi“ (1975.); „Jesu li Mozart i Einstein bili ljubavnici?“ (1980.); „Problematika majica na bretelice“ (2000.).
Trenutno radim na najnovijoj knjizi o metafizičkoj spoznaji i parapsihologiji. Djelo će se zvati „Cvijetak“ i bit će izdano krajem godine.
Post je objavljen 07.09.2006. u 19:23 sati.