ovo je pričica o čovijeku kojeg neki znaju.
za one koji ga neznaju on ne predstavlja ništa, a za one koji su ga imali čast upoznati on je oli, car, sveti zaštitnik studenata.
oli živi u predgrađu rijeke, u jednom od mnogih tornjeva na sedmoj razini. njegova jazbina bi bila kao i svaka druga da u njoj ne živi oli. pokušat ću opisat olijevu sobicu. to je mala jako zadimljena sobica tri sa tri žutih zidova. u sobici se od namještaja nalaze tri stola, šest stolica, jedna stalaža i klasična školska ploča. mislim da je mala nekolicina ljudi uspjela vidjet tu sobicu urednom jer uvijek je puna razbacanih knjiga, prepunih pepeljara, raznih papira, formula, ispitnih rokova, digitrona, olovaka, mobitela, cd-a, raznih dječijih igračaka i koječega još. izgleda strašno, ali ja se tamo uvijek osijećam jako ugodno. zbog cijele atmosfere, ali prvo radi olia. kako jedan neobrijani čovijek u srednjim godinama, koji smrdi po dimu cigareta ima preko 120kg i koji cijelo vrijeme prostači može uljepšat takvu sobicu, pitate se. vrlo jednostavno.
oli je čovijek. ne, ne, on je ljudina.
svojim moćima on studentima objašnjava neobjašnjivo dok ih istovremeno nadahnjuje svojim pričama i viđenjima svijeta. osim objašnjavanja neobjašnivog oli ima još jednu moć neprocjenjivu za studente, on može telepatskim sposobnostima studentima pomoći dok imaju ispit i teško rješivi zadaci postaju nevjerovatno jednostavni. jedina caka je da nakon ispita studenti nevjerovatno izgube moć riješavanja takvih zadataka ali i to se lako riješi kratkom opetovanom seansom kod olia.
i zato svi koji su bili kod njega, kojima ne smeta zajedljiv humor i dim cigareta, vole olia, jer oli je naš spasitelj, guru i vođa.
Post je objavljen 07.09.2006. u 19:20 sati.