Ne mogu vjerovati...
vec sam u 4.razredu.
znam da to nije baš tako puno...al ja se ipak veselim tome.
izneneadila sam se kad sam vidjela ponovno sve svoje frendice...
pogotovo branku...nismo se duugo vidile...
odmah smo se zapricale...
a i uz to branka se puuuno promijenila...svi su se promijenili...
pa cak i ja...poceli smo se odvajati...muški i ženski,i think...
to sam primjetila cim smo ušli u razred...
muški su pošli na svoju stranu klupa,a cure na svoju...
al ok...never mind...
nemogu vjerovati da je vec došao kraj praznicima...
sjecam se svih tih dožaivljaja...svih tih nestašluka...skakanja u more...
odmaranja pod velikom krošnjom stabla...bezbrižnosti...bez kuckanja sata za budenje u školu...
bez icega...a sada se sve opet tako promijenilo...ponovno smo u svojim klupama...mirisnih knjiga i novih torbi...napokon zajedno...stigli su novi tracevi,novo gradivo,torbe,pernice,knjige,korice...
sve je novo...cak smo stigli novi mi...godinu stariji...s puuuno novih doživljaja i promjena u svom životu...koje sve moramo ispricati svojim naj frendovima i frendicama...sve je tako novo...
al prijateljstvo ostaje uvijek isto...
prijateljstvo je poput dvorca od pijeska...
teško ga je izgraditi,
lako uništiti,
prekrasno obnoviti...!
NAPOKON ZAJEDNO...
Post je objavljen 07.09.2006. u 18:16 sati.