Onako kako to biva kad se razgovora s više ljudi iz (mojih) različitih društva.
U ponedjeljak mi se Manga udala. Nisam se još kompletno izjasnila zašto je meni samoj bilo čudno da mi se jedna od najboljih (mada sam stvarno u osnovnoj ostavila taj termin 'najbolja' jer mi je mutavo klasificirati ljude po tome, ali da se zna da mi je strašno bitna) prijateljica, prva okrenula matičaru. Sve u svoje vrijeme o toj temi, i nije trudna. Ali je zato bila prekrasna mladenka. Sve ovisi o meni samoj kad ću spržiti cd sa slikama s vjenčanja pa eventualno par njih objavit ovdje (i čekat da Mangu prođe šiz) jer smo kod nje u stanu, u ponedjeljak navečer, blaženo buljile u taj kompjutor gdje su se prebacivali sladjovi sa slikama. I ona u haljini Ivane Mamić, koja čujem postaje hitmejkerica showroom dizajnerskih izdanja. Ali haljinu je posudila od Tinčibald, koja bi valjda zadnju paru (dobro Tinči sad baš i ne :) potrošila na Ivanine krpice.
I onda kako to već je kod nas, jer je valjda Mangina udaja, po količini suza, udarila u moje kompletno žensko društvo kao ledenjak u Saharu, a da i ne dodam one moje u svibnju kad je mene prvu počelo sve pucati jer nisam znala hoću li doći na vrijeme doma poslije moje europske odiseje, jer nisam znala kad ona putuje u zemlju klokana. Ali ne ide još. Barem par tjedana.
Njenog Muža, gospodina Senfa, kao da nekako uspijem zaboravit u svojim postovima. Mada mi je Senfić stvarno odličan dečko, ali to tako je nekako kod nas jer smo dugo vremena bile, hmm, kako to reći, pa najbolje reći onako kako je: girl power. Sa velikodušnim izlascima među raznovrsna muška društva, kako to već biva kad se nađe cirka od 5/6 cura koje su zajedno deset godina, i soliraju. Stvarno smo imale svoje dane. Još kad se sjetim da je Manga početkom prošle godine sjedila u našem bircu, i slušala Anuk i mene kako joj govorimo, koje smo se taman riješile muških udava za koje smo se bile (mazohistički) zakačile, kako nema boljeg osjećaja kad odvidaš rane, i počneš ponovno šalabazati, jer ti se jebeno ponovno sve otvorilo ispred tebe. A ona je tada još bila u mukama s dečkom koji je imao nevjerovatnu seksualnu karmu, i jednu moju kolegicu s faksa za stalnu curu, dok je na sve strane šalabazao. Uključujući i s Mangom. Pametne cure, loše odluke. Past tense. Senf je došao kao pametna odluka par mjeseci kasnije, i onda godina dana nevjerovatnog sklopa, koji je završio u ponedjeljak sa ''Čin čin'' činom. Nakon toga smo popili bocu votke. :)
Sinoć sam pak imala drugi spoj, dečki su imali koncert. Jedan svira konge, drugi saksofon, treći trubu, poslije smo imali sendviće i pivu. Pa smo se premjestili u birc. Istovremeno s tim vučem paralelu s trećim društvom, i s razgovorom koji sam nedavno čula. Naime, njihovi glazbeni ukusi se sve više povlače prema narodnoj glazbi, cajkama, kako god hočete, na što sam se ja stvarno začudila, jer s tim curama, ali to stvarno nikad ne bi povezala. Ako ćemo iskreno, jer po pitanju glazbe od mene nikad nećete naletiti po neko nećkanje. Po pitanju glazbe ću vam odmah reći da ne slušam ta sranja, i da me ne zanima taj ''mainstream'' koji se uvlači u sve pore. Definitivno nije nikakav nacionalni identitet ugrožen u mom smislu, već se ne poistovjećujem s čovjekom koji mi pjeva da su sve žene tuge balkanske. I onda opet udri. Isto tako danas gledam Z1, i sad onog voditelja koji vodi i Index i voditeljicu, i sad ona kaže kako ju je neki dečko na stanici tražio da pusti pjesmu koja počinje s nečim '... udaraš me kao šampanjac ..'', nemam pojma, i da se to sada odmah pretpostavlja kao da se treba znati. Dobro je cura i rekla.
Zašto bi se to trebalo znati? Zato što je trenutno hit biti cajkaš? Moj odgovor je odmak tom cijelom podsvijetu. Ispada kao da je teško reći: 'Ne slušam narodnjake', a da iza toga nema sori jer ti je sugovornik/ca uputila zgrožen pogled 'ka'e tebi?' Goni se od mene. Uopće ne želim da se sad potakne neka tema o liberalnosti, ljudi slušaju šta hoće, nije sve na nacionalnoj bazi, i ostale ine stvari. Ali ako je to kultura... Shvaćam ja da narodu treba nešto što će razgalit srce, otvorit novčanik, da se čovjek totalno otpusti, ali me smeta, kad se sve više počinje nametati pod muss, jer se tako svi i ponašaju. Ma znate šta, ne zalažem se ja za to da svi trebaju biti individue, pa nisam ja utopista, ali ovako slijediti masu bez brige i pameti, jer spada u kontekst 'zabavno je, glazba je', to je fela ljudi kojoj ću ja reći, odlepršaj od mene. Broj O mi je nivo tolerancije.
Ili je stvar u tome što sam ja rigorozna po tim stvarima, jesam, ali mi je strašno drago što to jesam. Jer bilo je mene i pijane u Roku, i na šanku u Saloonu, u Melin wcu, bacakajući se po Močvari, i na rokabiliju u Purgeraju, i na VIP ulaznicama u Piranji, jer sam stvarno zagovornica da sve treba obići da bi se imalo mišljenje, i baš zato jer sam nažalost prošla torturu sedmodnevnog ljetovanja s krivo odabranim ljudima, i kratkoročno ušla u taj svijet, imam mečku, imam kokaina, ti imaš sise, nemoj pričat previše, imam Prada hlače, ali daj mi plati ručak, nemam sitno. Doviđenja. I nemoš me po ovome uvjeriti da je odjednom biti cajkaš, u redu. Nije. Potpuno drugi kontekst su sevdasi, sevdalinke, karasevdah, kad to masa ni ne sluša, jer je to ipak kategorija glazbe, jer nema 'ubio si me nesrećo'. Danas se baš razočarano osjećam.
Sinoć sam se još jako puknula čelom od stolicu, sada još imam dojam da je sve manje nas koji lupamo, vidim bezveze, glavom od zid.
Sve u svemu, nije moj dan, previše mi se vrti.
Post je objavljen 07.09.2006. u 17:56 sati.