Marketing
Ja bum znorela...
Nakon jučer provedenog, vrlo ugodnog popodneva-večeri, i nakon što smo Dema ostavili na igranju kod ujaka i ostale familije. (dok starci jedu i piju, dete se igralo i zabavljalo, i svi zadovoljni a svak na svojoj strani)... naravno, nekaj je moralo krenut naopačke, dugo nije 
Noćas je Dem opet počel kuriti.. oko 3 sata nekih 38,7, pa cijelu noć nije spavao već mi pričao i izmišljao samo da me održi budnom. Dala mu Lupocet, i niš.. u 6 ujutro temperatura 39,2
opet Lupocet...
Zovem pedijatra... niko se ne javlja, zovem ga doma-čovjek još na GO, al par savjeta dobro dođe kad počneš neimeti više neki jocker u rukavu za ublažavanje ovakvih simptoma.
Roknem mu Ibuprofen, otuširam ga, pa kupam, pa ovo pa ono. On super volje, samo curi nos i temperatura ne silazi...
oko 9 temperatura i nakon lupoceta i ibuprofena 39,5, opet kupanje.. oko 12 sati on još ne spava, proveo je većinu jutra u kadi igrajuči se, pijuči kakao (legendarni), jedući čokoladne kuglice i sendvić i mjerimo temperaturu 40,2
Oblačimo se i idemo u ambulantu, opet sve super, igra se, priča, mene počinje kičma opet zezat (od stalnog dizanja malca iz kade, opet šteka stara boljka... išijas mi je izgleda suđen da me prati kroz život).
Napravili odmah pretragu u ambulanti, isprepadala nas doktorica jer nismo bili oduševljeni oept pikatimalca, a pretrage su rađene pred 2 tjedna i sve je bilo ok, no izdržao je to. Pikica je bila samo kap da protestira jer je nakon nje došao i čepić (a ko voli čepiće molim??)
Sad gleda Carevo novo ruho, nemogu vjerovat ali još ne spava a budan je praktički 16 sati. Daklem, ima adenovirozu, temperaturu skidati kak znaš i umiješ, a čepiće čuvati za noć... ak dobije još neke simptome (proljev, povraćanje) hitno na zaraznu...
Jel sam već rekla da je ovaj mjesec nikakav?? A i tata je slinav i šmrkav... jedino se ja još držim, samo da me ne zeza ta ......
kičma.
Nisam spomenula da se u međuvremenu desilo i jedno vjenčanje koje nisam stigla spomenuti... i jedan sprovod... sve meni bliskih ljudi.
Još jednom da se vratim na jučer, meni je osobno bilo ljepo, žao mi je da nisam imala više vremena, i da više nisam s nekima stigla popričati, no vidim Tata Vuk je završio na naslovnici bloga, i sve ćete pročitat, manje više kak je bilo.
Veliki pozdrav svima od nas ukomiranih, ali držimo se još uvijek, uporno se trudimo sve prevladati...
Dajte malo pozitive da se izvučemo, ono, neznam, koja pusa, koji osmijeh, vic ili glupost!
Noćas je Dem opet počel kuriti.. oko 3 sata nekih 38,7, pa cijelu noć nije spavao već mi pričao i izmišljao samo da me održi budnom. Dala mu Lupocet, i niš.. u 6 ujutro temperatura 39,2
opet Lupocet...Zovem pedijatra... niko se ne javlja, zovem ga doma-čovjek još na GO, al par savjeta dobro dođe kad počneš neimeti više neki jocker u rukavu za ublažavanje ovakvih simptoma.
Roknem mu Ibuprofen, otuširam ga, pa kupam, pa ovo pa ono. On super volje, samo curi nos i temperatura ne silazi...
oko 9 temperatura i nakon lupoceta i ibuprofena 39,5, opet kupanje.. oko 12 sati on još ne spava, proveo je većinu jutra u kadi igrajuči se, pijuči kakao (legendarni), jedući čokoladne kuglice i sendvić i mjerimo temperaturu 40,2
Oblačimo se i idemo u ambulantu, opet sve super, igra se, priča, mene počinje kičma opet zezat (od stalnog dizanja malca iz kade, opet šteka stara boljka... išijas mi je izgleda suđen da me prati kroz život).
Napravili odmah pretragu u ambulanti, isprepadala nas doktorica jer nismo bili oduševljeni oept pikatimalca, a pretrage su rađene pred 2 tjedna i sve je bilo ok, no izdržao je to. Pikica je bila samo kap da protestira jer je nakon nje došao i čepić
(a ko voli čepiće molim??)Sad gleda Carevo novo ruho, nemogu vjerovat ali još ne spava a budan je praktički 16 sati. Daklem, ima adenovirozu, temperaturu skidati kak znaš i umiješ, a čepiće čuvati za noć... ak dobije još neke simptome (proljev, povraćanje) hitno na zaraznu...
Jel sam već rekla da je ovaj mjesec nikakav?? A i tata je slinav i šmrkav... jedino se ja još držim, samo da me ne zeza ta ......
kičma.Nisam spomenula da se u međuvremenu desilo i jedno vjenčanje koje nisam stigla spomenuti... i jedan sprovod... sve meni bliskih ljudi.
Još jednom da se vratim na jučer, meni je osobno bilo ljepo, žao mi je da nisam imala više vremena, i da više nisam s nekima stigla popričati, no vidim Tata Vuk je završio na naslovnici bloga, i sve ćete pročitat, manje više kak je bilo.
Veliki pozdrav svima od nas ukomiranih, ali držimo se još uvijek, uporno se trudimo sve prevladati...
Dajte malo pozitive da se izvučemo, ono, neznam, koja pusa, koji osmijeh, vic ili glupost!
Post je objavljen 07.09.2006. u 16:58 sati.