Čitam ti ja onu Šljokicu svaki dan i plačem. Hoće li je već jednom netko ili neće? I taman kad pomislim da hoće..... ono ništa. Moj dragi Jelenko Medenko je prava "sapunjača". Nije nam se pohvalila da ju "je" netko još od onog vezivanja onog jadnička kojeg naziva Konjem za njegov vlastiti krevet. Sjećam se i one lubenice sa Ginom i da ju je on provalio da piše o njemu na netu, naravno preko mog bloga.
Mogu samo komentirati: kako je svijet mali?
Nego mislim si kako bi njezine postove trebalo pretvoriti u jedan dobar scenarij za hrvatsku sapunicu. Vila Marija joj nebi bila niti do kičice. Zato Jelenko čuvaj postove, jednog bi se dana mogli unovčiti.
I još jednu na temu sapunice. Prijatelj mi je bio ovisan o tim sapunicama. Sve je počelo sa onom Marisol. Tada je radio kao montažer klima uređaja i često je montirao po privatnim stanovima i iskoristio je svaku priliku kako bi sa gazdaricom odgledao reprizu omiljene mu serije. Obratite pažnju na riječ "reprizu" jer je onu prvu gledao kod kuće. Naravno, posao je uvjek mogao čekati. Danas više ne montira klime već je suvlasnik jedne od najvećih farmi u Europi.
Zato ja po uzoru na mog prijatelja čitam Šljokicin blog svaki dan i nadam se da ću jednog dana postati uspješan vlasnik nečeg tako velikog.
Ola Marisol, komo sta, ke pasa? ti kjero mučo!
Post je objavljen 07.09.2006. u 15:17 sati.