masku..
vjecnog klauna.. onog po kojjoj me svi znaju
stavljam o klin
i polazem glavu u tvoje krilo...
da se odmori, da oci uzivaju pod tvojim prstima..
i ti znas da nisam bas takav klaun,
samo ne zelim da su ljudi oko mene tuzni...
da mogu biti i ja prekriven plavom bojom tuge
da me samo tvoj osmjeh,pogled,rijec,poljubac
moze trgnuti iz nekih dalekih misli
i znas da nekad samo zbog tebe uzimam masku i stavljam je na lice
masku samo tvog klauna..
i ne nisam tuzni harlekin..
ja sam vise neki Dzeri Luis medju klaunima
da sve pogresno shvatim
pogresno kazem
i pogresno odsutim....
(i zasto me sad opsjeda masiimo i bacila je sve niz rijeku..
svako malo svira.. uzasno.. mislim ajde lijepo on pjeva, al neki put i previs elijepa nije dobro...)
Post je objavljen 07.09.2006. u 13:10 sati.