Novo tisućljeće
Stiglo je novo tisućljeće, novo dvadeset i prvo stoljeće. Čitam, slušam, vidim – došlo je neko novo doba (ili će uskoro doći).
Sve češće se govori o poremećajima u ekološkom sustavu Zemlje, o zagađenosti zemlje, vode i zraka, o izumiranju mnogih biljnih i životinjskih vrsta, o globalnom zatopljenju, o klimatskim poremećajima, o ozonskim rupama itd.
Na siromašnim kontinentima juga i istoka, u najsiromašnijim državama sve je više stanovnika, natalitet je vrlo veliki a gladi je tamo sve više. Na sjeveru i zapadu Zemlje slika je sasvim drugačija. Tamo se slilo sve bogatstvo i izobilje, ali natalitet je skoro nikakav. Vlastodršci moraju nagovarati i poticati žene da rađaju više djece. Mnogi se zalažu za stvaranje boljih materijalnih uvjeta roditeljima, da bi se oni lakše odlučili na rađanje većeg broja djece.
Što pokreće one siromašne roditelje na istoku i jugu Zemlje na odluke da rađaju tako puno djece? Njih nitko ne potiče i ne nagovara a materijalnih uvjeta skoro da i nemaju.
Istovremeno znanstvenici upozoravaju da su resursi hrane, a osobito vode, na Zemlji vrlo ograničeni u odnosu na moguću ekspanziju broja stanovnika na Zemlji. Današnjih oko sedam milijardi moglo bi se već u ovom stoljeću povećati na deset ili dvanaest milijardi ljudi.
Zaključujem, da se ljudska vrsta na Zemlji brojčano brzo povećava ( gledano ukupno), da su zalihe zdrave hrane i pitke vode kao i čistog zraka svakim danom sve manje, da se te zalihe na siromašnim kontinentima istoka i juga još brže smanjuju a siromaštvo i glad povećavaju se, dok bogati dio sjevernog i zapadnog svijeta gomila svoje zalihe hrane (pa i vode) iscrpljujući postojeće resurse na cijeloj planeti Zemlji. Kažu da se boje budućnosti a ustvari žele postati moćniji i bogatiji.
Zagađenost zemlje, vode i zraka svakim danom sve je veća. To zagađivanje vrši upravo onaj civilizirani i bogati dio svijeta. Ljudi zapada i sjevera svojom tehnikom i tehnologijom proizvode sve više zagađivača, a svojim prekomjernim iskorištavanjem rudnih i prirodnih bogatstava i energije uzrokuju neravnotežu u prirodi i životnom okolišu na Zemlji. Ti ljudi nisu svjesni da tako sijeku granu na kojoj sjede.
Ovakvo stanje vrlo je opasno. Opasno je zato što na jednoj strani postoji bogati a na drugoj strani siromašni svijet. Među njima mora doći do sukoba prije ili kasnije, osobito zato što se razlike između njih povećavaju a ne smanjuju. Uz današnju ratnu tehniku i tehnologiju i uz onu, koja će još biti stvorena svjetski ratni sukob bio bi katastrofa za sve.
Ovakvo stanje opasno je i zbog sve većih poremećaja u prirodnoj ravnoteži i životnom okolišu na Zemlji. Takvi poremećaji jesu već sada veliki i bit će ubuduće još veći uzročnici posljedica koje će iz njih nastati. Priroda bi nam mogla vratiti istom ili još većom mjerom. Mogla bi nam se «osvetiti» katastrofalnim prirodnim pojavama: poplavama, potresima, sušama, vulkanima, požarima, orkanskim vjetrovima, promjenama u klimi, velikim plimnim valovima i tko zna čime još.
Da bi izbjegli sve ove velike opasnosti po čitav živi svijet na Zemlji ljudi bi morali smoći dovoljno volje, snage i svijesti, da tokove razvitka ljudskog društva preokrenu i preusmjere u pozitivnom pravcu a protiv svega što proizvodi opasnost po svijet neovisno o lokalnim interesima država ili regija. Ljudi bi morali promijeniti sebe, svoje ponašanje i svoju svijest. Morali bi odbaciti svoju pohlepu i živjeti SA svojom planetom Zemljom, a ne živjeti NA njoj iskorištavajući je nerazumno.
Mogu li ljudi to?
Uz ovakvo stanje svijesti, uz ovoliku duhovnu zaglupljenost, uz ovoliku pohlepu za materijalnim dobrima, u ovakvom sustavu mjerila vrijednosti i uz način, na koji je ljudsko društvo organizirano, ljudi neće moći ništa promijeniti na bolje, mogu samo pogoršavati stanje.
Ne promijene li temeljito svoje ponašanje, svoj način života, svoje shvaćanje o važnosti života s prirodom i drugim bićima na Zemlji, ako ne organiziraju pravedniji zajednički život svih ljudi na Zemlji, ljudi će biti odgovorni za predstojeće katastrofe. Ako se nešto temeljito ne promijeni, one su neminovne.
Ljudsko društvo danas raspolaže ogromnim znanjem. Razvitkom kompjutorske tehnike omogućen je pristup tome znanju svakome znanstveniku i svakom čovjeku na bilo kojem kutku Zemlje. Tom tehnikom moguće je sve znanje ovoga zemaljskog svijeta skupiti na jedno mjesto. To je ogromna snaga. Ja sam duboko uvjeren, da bi znanstvenici takvim ogromnim znanjem mogli vrlo lako spriječiti buduće katastrofalne događaje. Na žalost, nisam tako uvjeren da ljudi to hoće i žele.
Da bi se katastrofe spriječile, ljudi bi morali promijeniti svoj način življenja: kao pojedinci i kao članovi ljudske zajednice. Oni to, međutim, ne žele a često i ne mogu. Da bi se takav nekakav proces uopće pokrenuo, potrebno bi bilo izmijeniti stanje svijesti u ljudi. A kako to učiniti, kako promijeniti ljudsku svijest?
Utopistički bi bilo očekivati da će svi ljudi na Zemlji, svaki pojedinac, njih svih sedam milijardi odjednom početi drugačije živjeti i drugačije misliti i to samo zato što je svaki od njih snagom svoje volje i dragovoljno promijenio svoju svijest o životu na Zemlji. Takva očekivanja su apsolutno idealistička i nemoguća.
U interesu svoje budućnosti bez katastrofa ljudi bi se morali odreći svih udobnosti što ih uživaju na ovom stupnju civilizacije. Oni, međutim, nisu spremni na takva odricanja. Oni se niti žele, niti mogu odreći onoga što danas imaju. Čak kada bi se ljudi snagom svoje volje prisilili na odricanja, oni sva odricanja ne bi niti mogli podnijeti, jer su postali slabi i neotporni fizički i duhovno. Mnogima je (osobito mladima) i ovakav udoban život težak, pa iz «grube stvarnosti» bježe u stanja zamagljene i uljepšane svijesti uzimanjem alkohola i droge.
Razna proročanstva, a u posljednje vrijeme i mnogi znanstvenici upozoravaju na opasnosti od katastrofa, koje oni vide u logičnom slijedu događaja što ih uzrokuje čovjek. Katastrofičari misle da se ništa više ne može učiniti, nego da je to neminovnost koju čovječanstvo ne može izbjeći. Ipak, mnogi znanstvenici i drugi ljudi misle da čovječanstvo može spriječiti katastrofe ili ih barem ublažiti.
Čovjek bi mogao izbjeći rat, ali hoće li? Čovjek bi mogao prestati zagađivati životni okoliš, ali hoće li? Čovjek bi mogao smanjiti potrošnju hrane, vode, energije, rudnog i prirodnog bogatstva, ali hoće li? Čovjek bi mogao misliti svojom pameću i tako ojačati i oplemeniti svoju svijest a ne slušati štetne ideologije i religije, ali hoće li? Čovjek bi mogao bolje organizirati sustave vlasti u svojim ljudskim zajednicama i prihvatiti ispravna mjerila vrijednosti, ali hoće li?
Puno pitanja postavljam ali nije za očekivati da ja mogu dati sve odgovore. Ja sam samo jedan običan čovjek, jedan od oko sedam milijardi ljudi. Odgovoriti na ova pitanja i nije lako a ja nisam sveznalica. Međutim, znam tko može odgovoriti na sve ove dileme. To je znanost, to je vojska znanstvenika, koji znaju a koji i hoće jer su među prvima uočili buduće opasnosti. Dakle njih treba što prije pokrenuti u akciju.
Znanstvenici, ti umni ljudi mogli bi osmisliti program s konkretno razrađenim mjerama što sve čovječanstvo treba učiniti, kako ljudi moraju živjeti, koja mjerila vrijednosti moraju vrijediti itd., itd. Mislim da to njima ne bi bilo preteško iako je to vrlo opsežan posao. Ali, ostaje otvoreno pitanje: Kako ljude , a osobito svjetske moćnike, vlasnike kapitala i tumače pogrešnih ideologija prisiliti da se povinuju takvom programu
Budući da na mnoga pitanja ne znam odgovore, ja ću nastaviti razmišljati ovako pišući što mi padne na pamet. Pala mi je na pamet i crkvena teorija, po kojoj je Bog svemoćan. Ne znam, mislim da to ipak ne bi išlo. Ljudska glupost ne može se opravdati Bogom. On je čovjekov stvoritelj i morao bi biti odgovoran za ono što čovjek radi. Ako čovjek uporno nastavlja činiti gluposti i štetočinstva na Zemlji, onda je za to, osim čovjeka, kriv i Bog jer je stvorio takvog zlog čovjeka. Ako tako razmišljam, onda Bog ili nije onakav kakvoga ga slikaju ili ne postoji. U obadva slučaja On ne može pomoći čovječanstvu.
Post je objavljen 07.09.2006. u 12:55 sati.