Prijateljice moje, izgleda da nisam bila dovoljno jasna u pojašnjenju teme. Sada ću probati ovako, s primjerom iz osobnog života:
Kad sam bila mlada sviđali su mi se dečki visoki, plavi, živi, duhoviti, svi su izgledali kao klonirani, isti tip. Prva ljubav je bio tip Brad Pitt-a, a onda sam upoznala "Johnny Deep"-a... i mislila sam da nema šanse da mi se svidi netko tko je tamnoput, oniži, miran, bez puno riječi, ukratko nisam ga shvatila ozbiljno, nije postojala opasnost od zaljubljivanja... I onda je Deep krenuo s javljanjima, svakim danom me sve više iznenađivao, i da ne duljim, pretvorio se u moju najveću životnu ljubav... Dakle, nije tema "antitip" nama samima, naša suprotnost, već onome što vam se obično sviđalo kod muškaraca...
I još nešto: primjetila sam da ono što vas u početku privuče nekome vremenom postane baš ono što vas odbija od njega. Koliko sam u pravu? Naravno da su i muška razmišljanja dobrodošla...
Post je objavljen 07.09.2006. u 09:08 sati.