Marketing
Izaja
Ispričat ču vam priču o tome kako sam se uvukao u svijet igara i toliko zabrazdio da nisam mogao voditi ni normalan razgovor s ljudima. Osjećao sam se kao da iz magle rukama izvlačim da bi samo jednu rečenicu izgovorio. Moje riječi nisu imale pretjerano smisla. Dolazile su u dijelovima , razbacane i nekoliko minuta kasnije kada je razgovor toliko odmakao da su postigle efekt ubijanja trenutka.
Moj pad započinje posve nevino. Jedan razgovor, jedna stranica ili ideju koju vidim u nekom filmu ili seriji. Slijedi istraživanje na Internetu, skidanje svih mogućih knjiga o tome. Čitanje i promatranje, pa onda naposljetku manijakalno traženje elektronskih trgovina koji prodaju takve materijale.
Zrak je bio topao, i predivne su se žene šetale obalom kada sam ja opet potonuo unutar sebe. Nisam primijetio elegantne noge, i goleme stražnjice koje se odupiru Zemljinoj sili teži. Nisam primjetio živopisna lica i zamamne grudi. Samo sam se šetao uz obalu razmišljajući kako napraviti mač za larp. Zbrajao sam troškove, materijale i planski vodio operaciju slaganja tog istog bezopasnog oružja korak po korak.
Poslao sam poruku Opatici. Sunce je bilo zašlo i shvatio sam da sam opet opasno zabrazdio. Trebao mi je ljudski dodir. Ili glas. Užasno mi je teško bilo utipkivati slova u mobitel. Ne zbog našeg odnosa, već jer mi se tako nije dalo komunicirati si ikim. Bilo mi je tako dobro u svom svijetu. U magli s kojom sam se kružio.
Na žalost nije bila dostupna za razgovor.
Umoran sam.
Ne mogu se kretati. Ruke i noge me bole. Teško mi se ustati iz stolice. Posao mi je naporan. Trebao sam iči na tjedan dana odmora u sedmom mjesecu. Nisam. Otišao sam na državni ispit zbog posla. Od tada sam većinu vremena sam u uredu. Kolegica je otišla tri tjedna na godišnji. Staro nije bilo mjesec dana. Bio sam sam i radio posao za troje. Stari se vratio i odlučio raditi. Nakalemio mi je gomilu posla na leđa. Nove štete. A , ja se jedva krečem od muke. Sve mi je teško. Ništa mi se ne da. Kada mu kažem da sam umoran optužujem e da sam ljenčina i neradnika. Što će meni godišnji? Zar neće ta firma meni ostati.
Ne želim ju.
Svi se odmaraju, a ja sam stalno tu i radim za njih. Nemam se snage više kretati. Nemam volej za život. Trebao bi dati dva ispita ovaj mjesec. Ne mogu se niti pogledati u ogledalo kada dođem doma. Mučno mi je jesti.
Rekli su mi da sam imao odmora. Onaj petak navečer kada bi otišao kod Opatice i razdoblje između one nedjelje navečer kada bi se vratio. Baš. Vidim kako sam zagrizao u svoje radno vrijeme.
Jedva su mi dali jedan dan slobodnog kada sam se počeo tresti ispred ogledala. Nisam se mogao niti obrijati ujutro. Ali, ipak su me zvali četiri sata kasnije zbog posla.
Opatica kaže da joj nedostajem.
Nedostaje i ona meni. Izbacio sam ju iz glave. Zaboravio sam na njezin glas i na njezin miris. Javila mi se mejlom kada sam izbrisao blog. Otvorila je lavinu sjenčanja.
Vidjet ćemo se ovaj vikend.
Trebam nekog da uzme umor iz mene. Ne mogu ovako više. Zlo mi je ići na posao. Gade mi se ovi predmeti. Ljudi koji varaju i ljudi koje me psuju. Ne želim gledati više ozlijeđena tijela i razbijene aute. Nikada nema krvi. Uvijek ju počiste kada ja dođem. Ali, ne miću dječje igračke.
Nikada.
Post je objavljen 07.09.2006. u 09:12 sati.