Tako bi vam rado pisala o svemu.
Al nekak mi ne ide.
Lakše mi je iz sebe izbaciti ljutnju nego tugu.
Zapravo, da biste razumjeli zakaj sam tužna, morali bi znati puno, puno toga, a to ne stane u jedan post.
Ljutnja mi, valjda, pomaže da zatomim tugu.
Nažalost, time što sam ljuta ništa ne rješavam.
Samo privremeno pobjegnem od tuge.
Ona je vrlo uporna.
Vrati mi se uvijek u isto vrijeme.
Navečer.
Onda ne mogu spavati.
Pa razmišljam.
Stalno mi se nameće jedno te isto pitanje:
Gdje sam pogriješila?
Ne nalazim odgovor i to me razljuti.
Oprostite što sam ljuta u zadnje vrijeme.
Post je objavljen 07.09.2006. u 08:49 sati.