Znala sam da će ovo biti naporan mjesec ali da će bito OVAKO naporan, e to nisam ni u peti mislila (moje omiljeno mjesto, kad mi mozak prestane funkcionirati...) Pitate se sigurno kaj sad ludujem, pa kaj je frka ugostiti tu i tamo nešto frendova, sitne djece i nešto visokih Lama. Ne, nije zaista ali cirkus koji se tek sprema je vrhunac priče. U nedelju u našu selendru stiže katolički glavešina glavom i bradom. Nekoć, dok Minhen nije iz nekog nepoznatog razloga preuzeo tu čast, Freising je bio biskupija, a kad smo mi doselili slavio je 1000 godina slobodne trgovine. Ne moram reći da tad Minhen nije ni postojao... Helikopteri lete već danima i noćima svugdje okolo, kontrolirajući puteve i očito provjeravajući sve što se miće, leti i puže na puškomet oko selendre.
Naravno da su Bavarci najponosniji na svijetu i okolici što im dolazi Veliki Šef ali život će nam biti hiper kontroliran, a ja to ne volim uopće. Još bi mi u tu kobnu nedelju, rado se dokopali Minhena jer je tamo završna inicijacija drupčena Yamantake, koju nikako ne želim propustiti zbog bilo koga. Čak smo i klince uspjeli izorganizirati, a to nije bilo nimalo lako... (muljam, bilo je super jednostavno)
Baš sam se htjela žaliti neki dan na huljsko ponašanje helikoterske bande jer su cijelu noć u vrlo niskom letu nadlijetali našu kuću (ne pitajte me zašto baš tamo) i to bez upaljenih svijetala. Enigma! Koji je to štos ne bih znala, ali je pakleno neugodno kad osjetite kako vas zapuhuje zrak odozgora, a iznad vas je samo crno nebo popraćeno zaglušujućom bukom elise, stvarno neugodno do bola. I da su nastavili mislim da bi me i panika počela loviti.
Danas sam u novinama lokalne prirode, pročitala za dolazak Pape, pa su mi mnoge stvari postale mam jasnije i bistrije, kak bi rekel Franc...
Međutim u tim istim novinama sam pročitala i jednu šokantnu vijest, koju vam ne bih ni rekla da se ne tiče naših ljudi u inozemstvu. Naime, jednu kasirku u našem lokalnom dućanu je izboo na kasi njemački klipan narkos ili neka slična šuga, tako da je žena umrla do bolnice. 42 godine stara, jest da me uvijek pokušala prevariti na kasi ali to joj je vjerojatno bilo u genima ali da je zavredila da ju se ubije na radnom mjestu zaista nije. Obično smo znale razmijeniti samo dobar dan-doviđenja, a sve ostalo odraditi na njemačkom ali i takav kontakt je više nego ništa. I jako mi je teško bilo kad sam nekidan ne znajući za to, vidjela pred dućanom mali oltar sa gomilom gorućih svijeća i njenom slikom okruženom silnim cvijećem, pitala sam se što se desilo ali su sve prodavačice bile toliko potresene i suznih očiju da jednostavno nisam htjela svojom znatiželjom remetiti njihovu tugu.
Na kasi je bilo više ljudi ali dok su oni reagirali kobni udarci su već pali. Kakva okrutna smrt, brrr sva se naježim kad se toga sjetim...
Eto, i sad ti čitaj novine, a ljepo sam si to rekla već davno, nemoj, baci sve u smeće odmah čim iz kasliča zvadiš, baci, ne čitaj! Ali ne, baba znatiželjna čita, zaboravlja da tu nema ništa ljepoga, samo šokantne stvari koje su preteške za ovaj ionako ne lagan život... (što god o tome pučanstvo mislilo)
Nemam ni slika, jer ne znam što da stavim na ovakav post. Zmiju šarku možda ili tuce škorpiona i tri skočimiša...
(stavila sam ovo u rubriku osobno, politika i sex, sex zato jer nas jebu u zdrav mozak sa osiguranjima i policijom na svakom koraku, politika, jer to i je zbog politike, a ne iz ljubavi za bližnjeg svog, a osobno onak usput jer ipak su to moje osobne opaske, a ne recimo susjedove...)
Dodatak: Upravo saznah čitajući svoje vlastite linkove iz posta, da Japek ne dolazi ovu nedelju već slijedeću, huh, prava sreća, a baš sam si mislila kud su ga ugurali u isto vrijeme kad i freisinški fest koji je dvaput godišnje i minijaturna je verzija slavnog mu minhenskog Oktoberfesta...
Post je objavljen 06.09.2006. u 23:41 sati.