Sjedili smo ispred praone auta, sjećaš se? Oh, kako nam je bilo lipo te večeri… Smijali smo se, zabavljali, gledao si me tim svojim očima u kojima je još svjetlio mali plamen dječačke nježnosti koja polako blijedi.
Pio si neki glupi sok, a ja nisam, po običaju, prestajala pričati. Ipak, ti si slušao… Da, koliko god zamorno bilo, slušao se me kako lupetam razne gluposti…
A onda sam rekla, sjećaš se, kako nije fer da cure preuzimaju inicijativu uvijek. Gledao si me pitajući kako to mislim… Nabrojila sam razloge, zar ne, sve do jednog, od prve sms poruke do izlaska. Ili ne… Da, tako je nekako bilo. Očekivala sam sve, zagrljaj, poljubac, sve samo ne… iskrenost, toliku dozu iskrenosti. Da li znaš kako je zaboljelo kad si rekao da ti se sviđam, ali da nisi sad za vezu? Glupača, a očekivala sam happy story…
Sjećam se da sam ustala, pružila ti ruku. Stajao si kraj mene, držeći me da ne odem. Jesi li osjetio kako sam drhtala jer si mi bio blizu? Oh, kako sam to željela, tvoje usne na mojima, tvoje ruke… Vjeruj, živjela sam za taj tren, mali moj, voljela ga i nisam htjela da ode, da se raspline kao sjećanje. Tvoje usne na mojima, ples poljupca, naš trenutak…
Zagrlio si me poslije poljupca, sjećaš se? Aha, a ja sam te poljubila u obraz da znaš da još sam tu… Uzvratila sam ti zagrljajem, a u očima su zaiskrile kapi razočarenja jer sam znala- htio si vrijeme koje nisam htjela propustiti…
Naslonila sam glavu na tvoje rame. Htjela sam te ljubiti, grliti cijelu noć, a ti si već polako odlazio… Sjećaš se, otišao si govoreći da ćemo se još vidjeti, da ima vremena i nade za nas… Lupetala sam gluposti, ne suviše točne gluposti. Otišao si… A ja sam ostala opet sama, srca ostavljena kraj praone u noći da čeka tvoje usne, tvoje oči, ruke i poljupce… Znam, doći ćeš…
Naslov možda i nije najbolji za ovu priču, ali... Nadam se da vam se svidjela. Evo:
Ipak očekujem ispod i komentare! :-)
Kiss!
Post je objavljen 06.09.2006. u 20:54 sati.