Sinoć sam sjedila za stolom i večerala. Odjednom začula sam pucanj. Iz šale sam rekla mami da je netko nekoga ubio, znajući da u ovakvoj maloj sredini se ne događaju takve stvari. Izašla sam van da vidim što se događa. Ljudi su trčali cestom. Djevojčica se vozila na biciklu i plakala. Svi su bili uplašeni. Mama se tresla.
Nije mi jasno kako netko može biti toliko glup da nasjedne na provokacije nekog pijanca? Kako netko može biti tako nezreo da sa sobom nosi pištolj kraj toliko djece? Kako netko može pucati na nekoga drugog bez nekog posebnog razloga??
Nakon što se sve to smirilo, kada je došla policija, legla sam u sobu na krevet. Nisam se mogla smiriti. Ruke su mi se tresle. A suze su tekle same od sebe. Sve to me podsjetilo na djedovu smrt. I on je nosio to prokleto oružje pred svima. I tu večer sam sjedila za stolom s bratom i bakom i začula glasni prasak. Bojala sam se, nisam se usudila izaći van jer sam znala da se nije dogodilo ništa loše. I ja sam tu večer baš kao i ona djevojčica sinoć plakala. Sve mi se to opet vratilo i jednostavno je u meni bio neki strah, neka tjeskoba.
Nazvala sam brata. Pokušavao me umiriti. Sada je sve uredu, znam da se nije nikome ništa dogodilo, ali moglo je. Ne mogu opisati kako sam se osjećala u tom trenutku.
I danas kad o tome razmišljam dođe mi da psujem ( a inače nikada ne psujem! ), da psujem i ovu jebenu državu, i ovu jebenu policiju koja svoj posao obavlja tako da svaka budala posjeduje i nosi neovlašteno oružje, i sve tvornice alkohola koje dovode do toga da ljudi rade gluposti, psovala bi im svima sve…stvarno sam ljuta na tu našu državu. Kuda sve ovo vodi? Zar ljudima nije bilo dosta rata, pucanja, nemira, straha? Zar ljudi ne žele živjeti u miru i slozi u ovoj našoj državi za koju su se mnogi teškom mukom izborili? A što mi činimo? Sada se borimo jedni protiv drugih, sada smo jedni drugima neprijatelji, sada naša mladež (nisam među njima) odlazi u kojekakve narodnjačke klubove. Ne mogu to shvatiti i nikada neću. Možda zato što sam odgajana u takvoj obitelji. Možda sam previše tradicionalna. Ali takva sam.
Post je objavljen 06.09.2006. u 20:26 sati.