Razmišljam...koliko mi se toga ovo ljeto dogodilo...koliko sam toga prošla...i koliko mi je to pomoglo...
I kad sam došla u zagreb možda sam s jedne strane znala tko su mi pravi prijatelji(jer se tijekom ljeta svašta promijenilo)...,al sad opet ne znam...
Tko su oni...????
...,ali opet...za par osoba znam da jesu...,znam da će me uvijek poslušat...i podržat...znam da će uvijk stat iza moje riječi...i pomoć mi....!!!
....a sa druge strane toliko me ljudi osudilo i promijenilo mišljenje o meni zbog nekih priča šta se dogodilo na moru...(ja sam objasnila kom sam htjela)...!!!!,ali da ste bili sa mnom...znali bi....šta je točno bilo...!
Ne razumijem....zar ljudi(tj.moji prijatelji) ne shvaćaju da sam sad u jednoj fazi traženja same sebe... Ovo ljeto sam samu sebe preispitivala...(a mislim da mi je to i trebalo...)
A i uz sve to što se događa i oko mene i meni...otišli su nam osmaši(bivši)....a s njima sam se više družila nego sa svojima iz razreda...,dolazit će oni van...al ne više tako često.... Falit će mi...
Pusa
Post je objavljen 06.09.2006. u 11:17 sati.