Marketing
Novosti...
Osim ljepih ima i loših... i nikako da ih se riješimo, koja je to karma, nemam pojma, no da je se nekako želim riješiti-NEIZMJERNO ŽELIM!
Srednji od Demove braće u nedelju je bio gurnut od jednog starijeg tipa (kretena od nekih 40 godina), iz čiste gluposti, na staklena vrata. Vrata su staklena prepletena žicom, pao je i razrezao obje noge sve do mišića. Kreten je pobjegao, i niko nema pojma ko je, niti gdje ga se može tražiti.
Završio u Klaićevoj, operiran, sve će biti ok, ali... nikak mi nije jasno, i nikad mi neće biti...zašto.
Dalje, malo pozitivnije, sa primjesom neke nervoze i strke. To je tak kad ti pola priprema pojede bolovanje i nesposobnost da se središ i radiš nešto konstruktivno.
Upisi su počeli, polako i sigurno skupljaju se malci i oni veći i već se vesele novoj sezoni i plesu, Pegaz u akciji opet!.
Situacija doma je u privikavanju na prostorno preoblikovanu sobu. Zeznula sam, ja sam kriva i žao mi je. Možda i radi toga imam neodoljivu želju udahnuti dubokim plućima, a to nemogu, jer me guši klaustrofobija koju sam sama napravila. Zatvorila sam sobu radi funkcionalnosti8 i radi prostora. Bila bi to divna soba da je to samo i isključivo soba od Zvrka. Krevet mi je genijalan, ALI NE za ovu, našu zajedničku i jedinu sobu.
Sad nema svrhe likovati nad samom sobom. Ko prizna grize se još više i teže prihvaća grešku. Nadam se samo da ću se brzo naviknuti, priviknuti, prihvatiti kakve stvari jesu oko mene u kojima sam ja. I da, još uvijek nije sve na svojem mjestu, niti završeno, nakon mjesec dana, još uvijek nije. Ponavljam se...
Vrtić i privikavanje prolaze previše dobro
.
Danas je 3 dan i ostaje od 9-14:30, tete vele da se ponaša koda je cijeli život u vrtiću. Tati samo veli bok (ako i to), sam skine cipelice, obuće šlapice. Jučer je pojeo sve za ručak, i to sam!
Nije mu se samo dopala salata i paradajz
al možda se i to promijeni 
Danas sam nama (Monteru i sebi) napravila malu pauzu. Popodne idemo na blogovsku 100 obljetnicu Darkwolfa. Da i njega napokon upoznam, a koliko vidim biti će i još pokoja poznata osoba tamo, što iz virtualnog, što iz živog-opipljivog svijeta. A one koje neznam, biti će veselo i zanimljivo upoznati.
Dem će biti na dobovorenom čuvanju kod ujaka, šogorice, nećakinje i nećaka. Baš su ga s veseljem prihvatili pričuvati tih 2 sata što ćemo mi na druženje. A sve nam je u blizini
Javim se kad mi prođe strka upisa, plakatiranja, obavještavanja i razgovora, organiziranja i sastančenja...
Baš me zanima slići li imalo ovom vuku...
Srednji od Demove braće u nedelju je bio gurnut od jednog starijeg tipa (kretena od nekih 40 godina), iz čiste gluposti, na staklena vrata. Vrata su staklena prepletena žicom, pao je i razrezao obje noge sve do mišića. Kreten je pobjegao, i niko nema pojma ko je, niti gdje ga se može tražiti.
Završio u Klaićevoj, operiran, sve će biti ok, ali... nikak mi nije jasno, i nikad mi neće biti...zašto.
Dalje, malo pozitivnije, sa primjesom neke nervoze i strke. To je tak kad ti pola priprema pojede bolovanje i nesposobnost da se središ i radiš nešto konstruktivno.
Upisi su počeli, polako i sigurno skupljaju se malci i oni veći i već se vesele novoj sezoni i plesu, Pegaz u akciji opet!.
Situacija doma je u privikavanju na prostorno preoblikovanu sobu. Zeznula sam, ja sam kriva i žao mi je. Možda i radi toga imam neodoljivu želju udahnuti dubokim plućima, a to nemogu, jer me guši klaustrofobija koju sam sama napravila. Zatvorila sam sobu radi funkcionalnosti8 i radi prostora. Bila bi to divna soba da je to samo i isključivo soba od Zvrka. Krevet mi je genijalan, ALI NE za ovu, našu zajedničku i jedinu sobu.
Sad nema svrhe likovati nad samom sobom. Ko prizna grize se još više i teže prihvaća grešku. Nadam se samo da ću se brzo naviknuti, priviknuti, prihvatiti kakve stvari jesu oko mene u kojima sam ja. I da, još uvijek nije sve na svojem mjestu, niti završeno, nakon mjesec dana, još uvijek nije. Ponavljam se...
Vrtić i privikavanje prolaze previše dobro
. Danas je 3 dan i ostaje od 9-14:30, tete vele da se ponaša koda je cijeli život u vrtiću. Tati samo veli bok (ako i to), sam skine cipelice, obuće šlapice. Jučer je pojeo sve za ručak, i to sam!
Nije mu se samo dopala salata i paradajz
al možda se i to promijeni Danas sam nama (Monteru i sebi) napravila malu pauzu. Popodne idemo na blogovsku 100 obljetnicu Darkwolfa. Da i njega napokon upoznam, a koliko vidim biti će i još pokoja poznata osoba tamo, što iz virtualnog, što iz živog-opipljivog svijeta. A one koje neznam, biti će veselo i zanimljivo upoznati.
Dem će biti na dobovorenom čuvanju kod ujaka, šogorice, nećakinje i nećaka. Baš su ga s veseljem prihvatili pričuvati tih 2 sata što ćemo mi na druženje. A sve nam je u blizini
Javim se kad mi prođe strka upisa, plakatiranja, obavještavanja i razgovora, organiziranja i sastančenja...
Baš me zanima slići li imalo ovom vuku...
Post je objavljen 06.09.2006. u 10:20 sati.