++++++++++
Jane je prstima prelazila preko oklopa transportera. Glasovi iznutra pripadali su dvojici ljudi, znala je čak i gdje se nalaze u unutrašnjosti. Opipala je vrata, padajuću rampu,…. i zaključila kako je najbolje vrijeme za čekanje. Netko će se već pojaviti. Do tada, naslonila je uho na hladni lim i nastavila slušati…
++++++++++
Tercer zelenih je zbunjeno odslušao trojku žutih. Mine. Svuda oko njih. Nekakva zamka. Ova trojica su bili toliko uspaničeni, da su mu većim dijelom bili nerazumljivi. Jedan je bio u nekakvom vjerskom šoku, i svaka druga riječ mu je bila bog. Potpuna ludnica.
Jedno krilo zelenih je prijavilo gubitke, nisu još pronašli ljude, sredina je bila na uzvisini i pridružila se plavima u povlačenju. On sa svojom nekolicinom ljudi jednostavno nije znao što napraviti. Čak je i veza sa Primusom maloprije prestala.
- Toni idemo na cestu. Primus bi nam trebao dati nove zapovjedi…- i krene nizbrdo praćen mladićem sa plamenobacačem. Momak koji je večeras dobro reagirao u neobičnoj situaciji.
- Ukoliko vidiš išta neobično, pali odmah! Večeras je nemoguća misija. Sjebani smo do temelja!-, okrene se tercer, a mladi catoholik samo klimne glavom, pogledom pretražujući tamu.
Brzi korak niz padinu, šuškanje kamenja, nagle tercerove stanke, kako bi provjerio ima li još koga uokolo, sve je to odnijelo dvadesetak minuta hoda, a onda ,
- Eno transportera, hvala bogu!.- progunđa tercer i još malo ubrza. Catoholik ga je jedva pratio noseći na leđima spremnik za bacač. Bili su skoro do transportera, kada Toni vikne:
- Pazite!!!- i mlaz vatre pokulja prema krovu transportera. Bez šuma sjena skoči prije nego ju je vatra dotakla i poleti, nemogućim skokom prema zaklonu. Tekućina se razlije po krovu transportera. Zapucketa zaštitna boja.
- Stani jebo te. Zapalićeš primusa!!- vikne tercer izmičući se sa putanje slijedećeg mlaza ako ga bude. Kao odgovor začuje pucanj halonske bombe koja priguši plamen (halon je sredstvo za gašenje na tenkovima op.p). Vrata se uz tresak otvore i na njima se pojavi primus sa oružjem u rukama.
- Jeste li stvarno svi poludili?- izdere se na tercera.
- Gospodine, i ja sam vidio sjenu nekoga tko se bacio sa transport…..- tup udarac ga prekine i okrenuo se upravo na vrijeme da vidi svog vojnika kako pada. U padu, grč prsta i novi mlaz, prema vozilu..ovaj put u gusjenice. Daleko od halona za gašenje.
Sada već trojica iskusnih vojnika, Jona, primus i zeleni tercer zapucaju u mrak. Svaki je vidio svoju sjenu, svakome su se povukle usnice u mržnji i strahu dok su praznili okvire u tamu. I svaki od njih je osjetio strah kada se nije začulo ništa od očekivanog repertoara . Ni padanje, ni cviljenje, ni predaja…samo tišina. Zlokobno pucketanje vatre iza , i jedna sjena pred njima. Lik žene…bez lica. Zeleni tercer suočen sa nepoznatim napokon se slomi. Krikne, odbaci pušku i potrči u suprotnom smjeru. Nakon desetak koraka padne, zvučno se sudarivši sa Ivanovom desnicom. Marija je držala oružje upereno u dvojicu catoholika osvijetljenih vatrom.
- Terceru, ostavi oružje. Zanima nas samo primus! – progovori Ivan mršteći se od bola u ruci.
Jona pomisli kako je pravi trenutak, gurne svoga vođu u stranu, pritisne okidač, ali rafal ode u nebo. Držala ga je neljudskom snagom nevidljiva šaka. Lik bez lica.
- Terceru, stvarno si mislio kako mi možeš pobjeći?- i on prepozna glas. Što od bola zbog naprsle kosti, što od šoka, sve se oko njega zacrni i izgubi svijest. Primus je gledao u lik ispred sebe zaboravljajući par iza leđa. I on je prepoznao glas.
- Jane Oswald! – nije u glasu bilo likovanja, samo zaključak. Tercer se sruši na pod, a Jane dođe do catoholika.
- I što sada?- oduzme mu s lakoćom oružje.
- Ja sam želio uloviti vas, a vi ste ulovili mene!- pokušao je primus, ali mu se Jane unese u lice.
- Da nisu njih dvoje tu…pobrinula bi se za visinu tvoga glasa… - a onda se okrene Ivanu,- smijem li?-
Primus se munjevito prihvati noža skrivenog u rukavu i zamahne u tijelo. Ubio je mnogo puta, nekoliko puta i nožem, ali zvuk koji je sada čuo, nije bio normalan. Škripanje. Kao metal o metal. Pokuša izvući nož iz tijela žene ispred sebe, ali je izvukao samo komad. Nije bilo krvi. Ni njenog krika. Samo lice koje guta svjetlo, crna rupa na kojem je zloban osmjeh, bez riječi.
- Uvijek zmija. Dobar primus, je mrtav primus!- i podigne ga iznad glave i lansira u mrak. Gadno je pao, ali se odmah uspravi. Ivan je bio ispred njega.
- Kuda primuse? Pa tek smo počeli…-
Primus se izmakne Ivanu, i baci na Mariju. A njoj je stvarno bilo dosta catoholičkih trikova za večeras pa ga raspali puškom po kostima.
- Uuuuhh, - zastenje catoholik, i njegova odlučnost se ispuše. Rebra, ramena, sada bubrezi i leđa…
- Skidaj se! Brzo! – zapovjedi mu Ivan, Marija to poprati pokretom puške, a i Jane je tu negdje bila, vezujući onesviještene. Trajalo je to nekoliko minuta, i na kraju je svjetlo vatre sa transportera bilo na primusovom golom tijelu.
- Šta ćemo s njim? Opasan je kao zmija, nemamo gdje s njim…a ubiti ga …mi se gadi, mada on ne bi imao tih dvojbi!- glasno je razmišljao Ivan.
- Jesi li čitao Decamerona?- upita ga Marija.
- Jesam. Misliš na onu priču o smrzavanju…misliš na osvetu!-
- Baš to!- odgovori prekaljena ratnica i primus pomisli kako njegove muke neće tako lako prestati!
++++++++++
Plavi tercer je gledao sa nosila kako dolaze do ceste. Transporter zapaljen. Kamioni uništeni. Catoholici u potpunom rasulu. Neki su i dezertirali te noći. Pucnji iz tame koji su ih ispraćali sa bojišta. Pokoja eksplozija i vrisak kakvog neopreznog vojnika. Na kraju svega, i primus je nestao. Bez traga, i bez odjeće koja je ostala na hrpici! Tercer se zamisli nad zagonetkama i ponovno pokuša unijeti red u kaos, bolno škrgučući zubima nakon svakog naglijeg pokreta.
++++++++++
Kuća, nekada dvokatnica. Seoski liječnik, stari Petar, živio je tu do trenutka kada su ga Catoholici optužili za herezu. Pred očima kamera, vatra je poplavila kuću, novinari su komentirali urlike boli, a na kraju, ostalo je samo zgarište, i nespretno iskopan grob u kojega su pobunjenici sahranili svoga simpatizera, koji se zalagao za mirno rješenje sukoba, i gerilce kočio u napadačkim planovima.
Krov je izgorio, ostala je samo betonska ploča. Primus je sjedio zavezan za žicu na nesmiljenom suncu, na psećem lancu. Povez preko očiju. Ruke vezane otpozadi čvorom skoro nepoznatim na Zemlji. I zvuk vode koja se nalazi nedaleko. Cijeli potok. Nedostižan, kao što je bio nedostižan i bijeg ispod sunca! Posljednje riječi koje je čuo su bile :- za 48 sati će žica biti prekinuta i ti zlotvore slobodan. Zamrziti ćeš naše sunce i našu planinu…a ako se opet vidimo…to će ti biti zadnje!- i zvuk koraka koji su nestali u tišini.
Post je objavljen 06.09.2006. u 03:01 sati.