danas me uhvatila. sama sam, dragi mi fali, moja obitelj (bar onaj dio mlađi od mene), strah da se nekom nešto ne dogodi... čemu taj strah? kao da izazivam zlo kad me obuzmu takve slutnje. prvih par puta sam mislila da je to predosjećaj da će se nešto loše dogoditi nekome mom, no ništa nije ni sličnoga bilo. pa odakle onda taj osjećaj izgubljenosti, straha od više sile na koju se ne može utjecati? možda sam samo ziheraš i želim biti sigurna da ću imati ljude koje volim oko sebe zauvijek. jako se vežem i ovisna sam o onima koje volim. je li to neki samoobrambeni strah da ako se nešto dogodi budem spremna na to - realno gledajući ne bi trebalo bit moguće, no tko zna. Bože daj da budem jak, da mi prođe utorak!!!
Post je objavljen 05.09.2006. u 22:41 sati.