Imali smo neku gužvu na poslu. Projekt na kojem radim približavao se ključnom trenutku ... završetku i prezentaciji rezultata. Predvečer odem na kavu s kolegom. Cijeli dan me nešto smetalo u desnom oku. Kao da mi je upala neka trunka. Nisam se previše opterećivao dok nisam čuo: „Što ti je s okom?“.
Fakat, što mi je s okom? Odem do ogledala ... a ono tek tada primijetim da mi iza leđa stoje Clive Barker, Tim Burton, John Carpenter, David Cronenberg, Peter Jackson i George Romero. Svi skupa mašu ponudama da zaigram glavnu ulogu u njihovim novim horrorima – ulogu krvoloka! Kako i neće. Isplati me se uzeti samo zbog uštede na make-upu. Da ne govorim o autentičnosti. Real McCoy. Nestali su s prvim sumrakom. Znaju što je dobro za njih. Razmišljao sam izaći u grad darkerima utjerati strah u kosti ... Blood Prince is back!
Drugo jutro sam odmah nazvao oftamološku ordinaciju (polikliniku?). Na moje ustrajanje, ugodan ženski glas mi je suosjećajno ponudio da oko podneva napipam put do njihovog „vidikovca“. Doktor će me nastojati ugurati u raspored. Super, desno oko mi je bilo sve teže držati otvorenim, a budući sam odavno digao ruke od orijentacije u prostoru pomoću slabovidnog lijevog oka, počeo sam otkrivati da su potkoljenice, u stvari, naprave za otkrivanje prepreka u stanu.
Oftamolog je svoje obećanje održao. Dok je on ispraćao prethodnog pacijenta, ljubazna sestra mi je dala guided tour naprava u ordinaciji i na kraju mi se mutni pogled sreo s doktorskim. Muljnuo mi je s nečim po oku, zasvijetlio, pogled gore, lijevo, desno ...
„Upala! Evo kapi za preko dana i mast prije spavanja. Za 10 dana kontrola ... po potrebi. Laserskom operacijom možemo vam skinuti 70% dioptrije s tog lijevog oka.“
„Hvala. Ne, hvala.“
Prošlo 10 dana, oko se malkice poboljšalo. ali u roku od par dana po prestanku terapije ... opet su mi se pod nogama motali horroraši moleći da prihvatim angažman. Malo gužva na poslu, malo čas bolje - čas lošije ... trebalo mi je tjedan dana da odem ponovo oftamologu.
Sad sam već bio stara mušterija. Doktor je ponovo utrošio pune dvije minute da provjeri stanje i zaključio da je vrijeme šale prestalo. „Virus nije, gljivice nisu,... alergija ili bakterije. Prekinite s terapijom, otiđite po uputnicu i napravite bris oka.“
Kad sam došao svojoj liječnici opće prakse ustanovio sam da je poznati lik otišao u mirovinu i da me čeka nova doktorica ... žena tolike brzine potezanja uputnica da joj Wild Bill Hickock ne bi mogao parirati. Jedan pogled na karton i našla mi je povijest bolesti za aritmiju: „Vi ste šifra 8761234762394. Ne mogu vas pustiti da izađete bez da vam provjerim puls i tlak ...“ Gdje'š se pogađati s tom odlučnošću. „Dok čekamo nalaz brisa oka, napravite i pretrage ....“.
Nekoliko dana kasnije iz njene sam ordinacije izašao s jednim listom horror scenarija. Pružio sam junački otpor, ali nije išlo. Pokušao sam znanstveno objasniti da bez podmazivanja krvnih žila krv ne može strujati, te da upravo suhe vene izazivaju zastoj krvotoka. Nisam imao uspjeha, čitav niz medicinskih dogmi radio je protiv mene. Jedina dobra strana bila je da se režiseri, posramljeni pred horrorom svih horrora, više nisu pojavljivali. Na dvije strane kratko i sažeto stajala je najstrašnija priča svih vremena, gora od bilo koje njihove, za koju bi trebali bar 200 stranica – dijeta.
Bris oka bio je najneugodniji pregled koji sam u životu prošao. Nakon 10 dana nalaz sam odnio oftamologu. Na vrhu listića pisalo je Streptokok, a ispod njega slijedila je lista antibiotika na koje je ili nije osjetljiv. Našli su mi bakteriju ružnog imena u lijevom oku, a desno je bilo čisto! "Valjda se zabunila kod označavanja." pojasnila mi je gđa koja izdaje nalaze. Nije mi se tražilo ponavljanje pretrage. Prerano je. Još nisam zaboravio prvu.
Doktora nije bilo u ordinaciji. Telefonskom konzultacijom prepisao je novi antibiotik s liste i kontrolu za 5 -7 dana.
Nakon 7 dana s blagih delikatesa za bakterije prešli smo na treći lijek. U međuvremenu upala se proširila i na drugo oko, samo ja to više nisam vidio ... 6 puta na dan kapati i prije spavanja mazati ... Zabrinuto sam pitao za „prodiranje u zdravi sloj ...“, koji je izdiktirao u povijest bolesti.
„Ma, to vam gore zvuči nego što, u stvari, jeste. Sve će ubrzo biti u redu.“
Podnio bih sve puno bolje da istovremeno nisam gladovao, što je bilo lako jer sam hranu birao po opipu. Dani su se svodili na kapanje, mazanje i škiljenje.
Ne trebam reći da se odjednom projekt moralo završiti u puno širem opsegu od prethodno planiranog, naravno u skraćenom roku. Kako sam to izveo i dalje mi je u magli. Voditelj projekta bio je zabrinut za moj vid ... ili rokove :-) Nešto od toga. Možda oboje. Nekoliko mlađih kolega gotovo su stradali u nemuštim pokušajima šale. Sad bar znam da smisao za humor ovisi o pogledu na život. Moj je nestao čim mi se pogled zamutio.
„Ma, ne znam što je, oftamolog me uvjerava da nema veze s upalom, a meni su sve ikone mutne, fontovi mali ... Našli su mi i dioptriju na pregledu: 0,75 - 1.0; +.“, požalio sam se Kreu.
„Daj nemoj me ... ja imam toliku dioptriju da te bez leća ne bih mogao naći za stolom.“ vratio me u realnost na jednoj od kavica (dijeta kaže da smijem, ponekad).
Novi antibiotik imao je efekt Cilita i Domestosa zajedno. Oči su pekle i suzile, ali nakon prvih tjedan dana konačno je oftamolog, u još jednom dvominutnom pregledu, zadovoljno ustanovio da će vrlo brzo sve biti u redu. Počeo sam se bojati da je to neki slang. Lost in a translation. Ja mislim kako ću konačno progledati, a on se nada riješiti zaliha staklenih očiju, koje mu je uvalio neki Delboy. Polako mi je bilo svejedno. Agonija se rastegla punih 8 tjedana.
Čak se i Ane četiri uputnice smilovala i sjetno rekla, drapajući novi set uputnica i recepata: „Da, to vam se oteglo, a čak ste odmah išli oftamologu. Sve što vam je propisao podržavam, a i vi ste ispravno postupili.“ Jedva sam čekao vidjeti kako žena izgleda ...
Konačno su došle i dobre vijesti. „Prestanite s terapijom, ovo je dobro.“
„Kako dobro, kad me oči još peku?“, kukao sam pred sestrom. Doktor je već bio u sljedećoj sobi. Moje tri minute su istekle. Čovjek je legenda. Kakva oftamologija, hoću tečaj iz efikasnosti.
„Kako i neće nakon toliko antibiotika. Samo vi vlažite oči. Isušene su vam od terapija. Sve će ubrzo biti u redu.“, utješila me sestra meka srca.
Bio sam još jednom na kontroli, za ne-daj-Bože, kad mi se desno oko ponovo zakrvavilo.
„Površinska iritacija, uzmite Visine 4 dana, po dva puta. Ne dulje.“ – Minuta, 45 sekundi. Personal best.
„Dobro da ti je oftamolog u Zagrebu. Mogao je već biti na moru.“ tješio me netko.
„Kaj? Moj će na Maldive, Hawaii-e, Tenerife ili slično odredište. Negdje oko Božića.“ razjasnio sam situaciju.
„Rekao ti je?“
„Ne. Znam jer financiram put.“ ;-)
*hobbes*
p.s. Na zadnjoj kontroli odredili su mi dioptriju ... nabavio sam naočale. Ali, to je post za koji čak imam 'advanced order'. Moram se pripremiti. :-)
Post je objavljen 05.09.2006. u 20:40 sati.