Vrlo često se sjetim citata iz knjige Marcela Prousta, neće me mrziti da vam ga doslovce napišem:
"Kad samo pomislim da sam protratio godine i godine svoga života, da sam priželjkivao smrt, da sam doživio svoju najveću ljubav, a sve to zbog žene koja mi se nije sviđala, koja uopće nije bila moj tip."
U raspravi s jednim prijateljem piscem složili smo se da svi imamo takvu ljubav i da kad ti baš taj "antitip" neočekivano ostavi trag pod kožom nastupa situacija u kojoj se ne snalaziš i gubiš glavu.
Što mislite o tome?
Post je objavljen 05.09.2006. u 20:05 sati.