Marketing
Sivo
Bezze dan na poslu. Najutru sam pozavrsavao sve poslove u kancelariji i sada kradem bogu dane. Veliki projekat mi cuchi iznad glave ali mi ga je nesto mrsko danas nastavljati.
Inace sinoc sam se vratio iz Pittsburgha gdje sam bio kod djevojke zadnja 3-4 dana. Voznja to tamo je propast - preko 7 sati preko planina i gora (400 milja - 600 km) a uz to je i kisa cijelo vrijeme padala. Mrtvi drek, mada je na povratku bilo malo bolje. Vrijeme je otislo u kurac, u kancelariji je zima (sutra donosim majicu dugih rukava) a napolju je nebo boje Decembarskog sivog predvecerja. Svi su nadrkani, niko ne progovara i tako je mislim i najbolje. Bilo je nekih pizdarija sa profesorima i koristenjem Blackboard 7 na sabahu tako da trenutno nisam bas najbolje raspolozen.
Pogino je Steve Irvwin - Crikey. Bas sam prije neki dan naletio na njegov show na Animal Planetu i zastao na trenutak da vidim sta li je sada budala naumila. Na vrhuncu popularnosti me je pomalo nervirao - njegova djecacka uzbudjenost, akcenat i uopste njegova persona su me nervirali i okarakterisao sam ga kao buddalu koja je docekala svojih 15 minuta slave. Nekoliko godina kasnije, Steve je prestao biti u zizi javnsti i nastavio je raditi ono u cemu je bio najbolji - radu sa zivotinjama. Njegov zooloski vrt je postao jednim od najboljih u Australiji a Steve je poceo snimati TV serijale (kao i Cousteau) za televiziju. I tako gledajuci njegov show (15tak minuta) zakljucio sam da je on ustvari jednak jednom Jacques Cousteau-u i da je njegova ljubav prema zivotinjama vrijedna divljenja.
Post je objavljen 05.09.2006. u 19:02 sati.