
Kaže knjiga da svi smo Jednaki
A da neki su Jednakiji...
Riječ ta zbori na Životinjskoj Farmi
Ja se još dan danas pitam
Da l' je ljudski vijek podređen
Prošlosti ... Sudbini ... Karmi ...
Prošlost ...
U Zapisima već odavno stoji
Ka Budućnosti nas pušta
Okovima nevidljivima karike nam broji...
Tek što jedna karika otpuštena bude
Druga čvršće steže Dušu ...
Vezuje nas za prostor... vrijeme ... ljude ...
Sudbina...
Ta Kraljica Moći ...
Prateći nas sad u stopu ...
Propitkuje ... pomiluje ... pa razdire u noći...
Kao konjanik juriša ...
Bijesno u galopu...
Sakrivena ...Prikrivena ...Jasna kao dan...
Prisutna dok budni smo...
Il' tonemo... u paperjasti san...
Karma...
I ne znam koliko smo svjesni ...
Kako uteg stavljamo si sami...
Kad smo ljuti ... nemirni... i bijesni ...
Kako osmijeh jedan darovan iz Duše...
Prizvati će lahorasti dodir...
Koji tugu će da otpuše...
I da svako dobro ... svako zlo ...
U krugu će da se vrti ...
I da sami smo Gospodari ... Života i Smrti...
Kaže Nebo da Jednaki smo ...
I da Jednakiji ne postoje ...
Zašto onda jurišaju mnogi prema moći
Nesretni su dok sve ne osvoje...
I samo za sebe ... i za svoje sutra...
Jer danas ne žive ...
Ne razlikuju noći od zlaćanoga jutra...
Ja se još uvijek pitam ...
Od kuda sam došla... I kamo ću stići ...
Jer na Životinjskoj Farmi mjesto nisam našla...
Jedrenjak sam što plovi ...
U drugačijoj priči...
Post je objavljen 05.09.2006. u 17:59 sati.