Marketing
Podsvjest i ljudski um
Primam na mail ovih dana brdo poruka da moram malo ubrzati to svoje pisanje i češće pisati postove...ok...jer ste Vi to tražili...znam da ste naučeni od mene uvijek čitati neke šaljive pizdarije ali danas sam nekako ozbiljnije raspoložen...pa ćemo malo filozofirati...
Da li vas je nekad, neka pjesma vratila u neko vrijeme, koje ste proveli s nekom osobom? Tu osobu niste vidjeli jako puno vremena...i onda je BAŠ TAJ DAN vidite? Ili, šećete gradom , mislite na neku osobu kojoj ste dali neki nadimak, i baš u tom trenutku, dignete glavu i vidite ogroman natpis sa BAŠ TIM IMENOM? Ili kamion prolazi sa natpisom koji vam točno u tom trenutku daje rješenje na odgovor koji tražite... Mislim da ste shvatili...
Sjećam se, davno sam gledao jedan film u kojem su se spominjali ''znakovi''...od tada sam počeo obraćati pažnju na te ''znakove'' i oni doista postoje, svuda su oko nas...nedugo nakon što sam gledao taj film , bio sam sa jednom curom s kojom je sve išlo super...odjednom mi se prestala javljati...bio sam negdje na početku srednje škole, vozio sam se busom , i pitao se ma koji klinac se dogodio- i ugledam natpis na brodu -Nina!!! Tako je !! To je rješenje! Njezina frendica Nina joj je nekim neistinama napunila glavu i ova mi se više nije htjela javljati...kasnije sam stvarno provjerio da li se o tome radi , da ne ispadnem lud...i bio sam u pravu!
Da dalje ne nabrajam svoja iskustva , itekako vjerujem u našu sveopću povezanost koje mi nismo svjesni i koju naravno ne kontroliramo...Strašna je snaga našeg uma...
Da sada ne spominjemo telepatiju , koincidenciju i ne znam šta, ostanimo na svemu ovome što bližemu iskustvima i stvarnosti...naime, današnji post inspiriran je noćašnjim snom koji je bio tako grozan da ga stvarno nikad više ne bih želio sanjati...ja sam takav da svaki svoj san ( kojeg se sjećam ) analiziram , i onda vidim gdje sam što ''pokupio'' i otkud mi se to našlo u snu...nekada mi je sve nepovezano i pitam se kakav je taj moj bolesni um...što se unutra događa...uvijek me fascinira, da recimo , u jednoj običnoj šetnji , ugledaš neku sličicu koja ti se tako nesvjesno ureže u sjećanje i poslije skužiš da si je sanjao...nemaš pojma zašto i zašto si baš to upamtio...ja se ponekad bojim snova i strah me istraživati više to područje, jer da je po Freudu , snovi su stvarnost... 
Recimo , puno puta sam sanjao san da sam u sendviču između mulatkinje i plavuše , i bilo je tako jebeno realno , tako dobro , i REDOVITO bi me netko probudio , najviše puta stara, baš kao što se vidi u filmovima : ''ajmo , škola''...ajme...srećom, i to je prošlo, sada me nitko ne budi, ali opet, nekada , kad je špica sna, ja se probudim...nekada je tako realno da stvarno mislim da sam se poševio negdje...
I tako se spokojno osjećam tog dana kada se dignem...naravno , ako sam odsanjao do kraja... 
Pa da ne volim svoje snove... :) Vratimo se mi današnjoj temi...koliko stvari snimiš tokom dana, pa prođe i mjesec dana i onda to sve nekako ukomponiraš u san...ozbiljno sam zagrizao da bih ovo morao proučavati...interesira me otkuda one pizdarije : ako sam sanjao da je netko umro, produžio sam mu život...onda se ja brinem -zašto je taj netko umro u mom snu - pa ja nikome ne želim da umre!!Kakav sam ja to čovjek u podsvjesti? Da li je to samo strah za neke ljude do kojih ti je stalo?
Onda ideš malo razmišljati kako se jako malo zna o umu , o podsvijesti, tko zna do kuda sežu ljudske mogućnosti...ona krećem sa razmišljanjima o bijeloj , crnoj magiji, voodoo pizdarijama, proročanstvima...i mislim da je sve itekako utemeljeno na energiji, i na samoj umnoj snazi čovjeka...tu nema kraja...
Za danas, od mene dosta...nadam se da ću sljedeći put biti u svome stilu...iako...na neki način- i ovo je moj stil... 
Post je objavljen 05.09.2006. u 18:10 sati.