pustam te da otplovis negdje daleko, u zimu
da spavas sam pod zvijezdama koje ne vidis
i da sam ne cujes vjetar i pjesmu kise koja ti pere grijehe,
daleko od mene
pustam te ih svog sna, i pocinjem sanjati o ljubicastom nebu i zelenim ocima koje ne postoje.
nemoj me vise zvati, jer ti ne mogu pomoci
i ne zelim gledati tvoj osmjeh ni toplinu u ocima
jer znam da nisu za mene
zelim zaboraviti bol i ocistiti rane, nastaviti dalje kao da su samo
lijepe stvari bile i da smo zajedno gledali cvijece
i pricali s Mjesecom na pucini
nositi iluziju poput vela
pustam te daleko, daleko od sebe, poput zmaja od sna
i bjezim nekom drugom, tko ce znati... zasto
u ime oca, i sina, i duha svetoga....
amen?
Post je objavljen 05.09.2006. u 17:35 sati.