Usamljenost je mučna i bolna i nije ograničena na fizičku samoću. Mnogi pokušavaju pobjeći od usamljenosti tako što će stalno biti u nekoj gužvi i biti neprekidno okruženi ljudima. I, naravno, u tome ne uspijevaju. Osoba se može osećati očajnički usamljenom i onda kada se nalazi među ljudima.
Što stvara osjećaj usamljenosti?
To je utisak osobe da je drugi zapravo ne primjećuju. Da na nju ne obraćaju pažnju. Da ih ne zanima. Da su prema njoj ravnodušni. Da je ne razumiju i ne uvažavaju.
Usamljena osoba se osjeća iznevjerenom, napuštenom, zanemarenom, odbačenom, nepoželjnom, što često ruši njenu vjeru u sebe i potiče osjećaj osobne bezvrijednosti.
Usamljena osoba je vrlo ljuta na svijet koji je ne razumije, bez obzira da li je ova ljutnja prigušena i prikrivena ili se pokazuje na otvoren i napadan način.
Naravno, čovjek se stvarno može naći u okruženju koje mu ne odgovara i koje ga u bitii ne razumije. Ali ljudi koji pate od usamljenosti ili uopće ne pokušavaju pronaći sebi prikladnije društvo ili se u svakom društvu osjećaju jednako usamljenim, jednako zanemarenim.
Korisno je, međutim, da se osoba uvijek zapita da li drugi za nju stvarno ne pokazaju dovoljno interesa i uvažavanja ili ona zapravo zahtijeva previše? Možda traži da uvujek bude u centru pažnje, da joj se uvek tepa i odobrava, pa neispunjavanje ovih zahtjeva doživljava kao nepravedno odbacivanje i okrutnu ravnodušnost? Pretjerani zahtjevi za tuđom pažnjom i odobravanjem su česti uzrok osjećanja usamljenosti.
Dalje, što je sa interesom usamljene osobe za druge ljude? Koliko pažnje, brige, topline, razumijevanja ona poklanja drugima? Želi li i zna li da daje, a ne samo prima? Osjeća li se iznutra iskreno i duboko povezana sa ljudima ili je sa njima prekinula svaku unutarnju vezu? Mora se osjećati usamljenim onaj koji je iznutra prekinuo vezu sa drugima iz jednostavnog razloga što se sam udaljio.
I, naravno, uvijek se moramo vratiti na glavno pitanje. Što je sa našim interesom za sebe same? Jesmo li sebe zanemarili pa nam se zato čini da nas drugi zanemaruju? Jesmo li sebe napustili pa nam zato izgleda da nas drugi napuštaju? Jesmo li sebe odbacili pa zato vjerujemo da nas drugi odbacuju?
Usamljenost nije odnos drugih prema nama, već nas prema drugima i prema sebi samima. Tko održi i razvije živi interes za sebe i ljude oko sebe nikada se neće osjećati usamljenim, jer nikada to neće ni biti...
-Josip-
Post je objavljen 05.09.2006. u 14:28 sati.