Dok na dalekim australskim obalama možete stradati od uboda otrovne raže, na hrvatskim obalama Jadranskog mora se srećom život ne gubi od takvih beštija (makar treba paziti da se šljapkajući po pješčanom dnu ne nagazi na pauka). Ovdje sve više prijeti opasnost da vam strada čudoređe. Na splitskoj plaži Kašjunima (ne poznam baš Split pa mi nije poznato o kakvoj se plaži radi) zaigralo se 6 španjolki i 4 psa, pa su se igri priključila i dva domaća stričeka (dobro, barbe, ipak je to Dalmacija), pa se igra otela kontroli, pa su to vidjeli i umiiješali se i drugi građani, pa se umiješala policija, i zadnja runda se odigrava na prekršajnom sudu. Eh sad, svatko tu priča neku svoju priču. Službena je verzija da su se cure igrale jedna sa drugom bez odjeće, pružajući si uzajamno putena zadovoljstva i tjelesne užitke, i da su barbe koji su se umiješali željeli zapravo ukazati da se inače za takve predstave skupo plaća za gledanje po raznim klubovima i da nije baš u redu da se ovdje odigrava tako besplatno i pred svima. Na tu provokaciju one su u manirima pravih vatrenih španjolki odgovorile bacanjem kamenja, pa je došla policija i ostalo je policijski zapisnik. Cure tvrde da se nisu niš posebno igrale, da nisu bile ful gole već u toplesima, i da je prvi barba koji im je pristupio počeo sa samozadovoljavanjem (masturbacija, iliti, drkanje, flaksanje, bacanje majmuna u komu, bacanje malog na umor, šetanje kožice, itd.) te su one žestoko uzvratile bacanjem kamenja i cipelarenjem dotičnog barbe. Onda su se umiješali drugi građani, i zadnju riječ je imala policija. O toj činjenici nema dvojbe. Iz raznih izvora ostaje jedino nejasna uloga pasa (komada 4) u cijeloj toj situaciji jer su cure osim za vrijeđanje i omalovažavanje moralnih osjećaja građana prijavljene i za držanje životinja bez nadzora i njihovo zlostavljanje na javnom mjestu. Da li su i ti psi sudjelovali u igrama, i na koji način, ostaje nepoznato. U svakom slučaju mislim da je to dobro upozorenje stranim turistima da jadranska obala nije Ibiza ili Lloret del mar i da se ne može raditi baš apsolutno sve što se hoće. Istina, teško je zaustaviti neke loše stvari, kao što je divljanje investitora domaćih i stranih u nekontroliranoj betonizaciji obale, iako će i to doći na red, ali što se tiče zaštite morala i čudoređa na našoj obali, e tu smo jaki. S obzirom na iskustvo sa čednim zonama u Vrbniku, a i žestokoj intervenciji po metodi "puhanje i na hladno" protiv nizozemskog fotografa sumnjivih namjera, nema straha za moral i čudoređe na hrvatskoj obali. Predlaže se i slanje policijskih službenika na praksu u Iran, da bi se dobro izvježbali po pitanju zaštite morala.
Pravi doprinos razvoju autoriteta i odgovrnosti pokazao je hrvatski nogometni izbornik Slaven Bilić, kaznivši i steravši trojicu neodgojenih i primitivnih debila zato što su zbrisali iz karantene i otišli zaružiti u Fontanu, te bili očevidci šore i pucnjave. Zaslužili su i strože kazne od onih koje su dobili, nacija živi od njihovih rezultata a oni se tako neodgovorno ponašaju. Slavenu, kao rockeru i obrazovanom čovjeku, vjerovatno ovaj obrazac brijanja po raznim Fontama i Pashama i nije baš neka brija, tako da mu vjerovatno Srnina obrana da se on tako opušta prije važnih tekmi nije bila prihvatljiva. S druge strane, iziritirao me kolumnist Jutarnjeg lista općepoznat po simpatičnosti s tvrdnjom da Srna, Balaban i Olić ne bi bili manje krivi da su se našli u Tvornici nakon koncerta Pixiesa. Istina, karantena je karantena i mora se poštivati,mislim da ipak postoji razlika između mjesta gdje se svaku večer može popiti metak ili sudjelovati u tučnjavi i ruži se pod redovno do 6 ujutro i rock koncerata gdje se takve stvari ne događaju. U svakom slučaju, kad nacija od tebe očekuje da izboriš europsko prvenstvo, onda se ne ruži do 6 ujutro. Tako bi trebalo biti u svemu, a ne samo u nogometu.
Post je objavljen 05.09.2006. u 12:40 sati.