Film Lamberta Bave, sina poznatijeg talijanskog rezisera Maria Bave, kojeg bi se najbolje moglo opisati kao supernatural thriller sa elementima horrora, negdje je na razmedi utjecaja Daria Argenta i vec spomenutog Bave starijeg. Ni dobar ni los, ovaj je film platio danak osamdesetima, pomalo gubeci draz i uvjerljivost u godinama koje su dolazile, sto po temi i obradi iste, sto po muzickoj podlozi a i ukupnoj scenografiji i koristenom eksterijeru.
Radnja je slijedeća: majka dvoje djece dozivljava prometnu nesrecu u kojoj pogiba njen ljubavnik. Kasnije se vraca u kucu u kojoj je prije zivjela a koju trenutno nastanjuje samo slijepi momak koji popravlja muzicke instrumente. Ali, netko ili nesto je nocu posjecuje... Glumacka ekipa je solidna, radnja je jednostavna ali intrigirajuca a film skoro da i nema nasilja. Film pokusava razvijati i održavati neizvjesnost do samog kraja, kada se treba razotkriti istina o nocnom posjetitelju, sto je u stvari jedini faktor iznenadenja u citavoj prici.
Sve u svemu, film koji uredno izgleda, koji je na visem produkcijskom stupnju od nekih drugih talijanskih horrora iz tog vremena, ali svejedno vise lici na neki bezlicni americki thriller nego na punokrvni giallo.
Filmovi po kojima pamtimo Bavu dolaze nekoliko godina kasnije, kad je reziser definirao svoj stil i jasno se izdvojio iz skupine do tada najpoznatijih bardova spaghetti horrora.
5.5/10
Post je objavljen 05.09.2006. u 12:00 sati.