HEJ, JOE!
U nedjelju navečer su zatulile sirene za zračnu uzbunu nad Zagrebom, a dvadesetak kilometara dalje Slovenci su odmah zatvorili granicu i zamračili je. U roku od odmah stvorila se kolona od desetak kilometara duž koje su krenuli slovenski policajci i upozoravali sve da pogase sva svjetla. Nada se vraćala sa suprugom iz šopinga u Grazu i nenadano su se našli blokirani sa svih strana ne znajući ni što se događa ni koliko će čekati. Iz daljine, s hrvatske strane, počelo je praštanje protuavionskih topova i mitraljeza. Nakon nekoliko minuta suprug reče "Idem pogledati što se događa!" i prije nego je stigla uzviknuti "Ma kamo ćeš sada?!" izađe i nestane.
Nada je sjedila i čekala, a svakakve su joj misli padale na pamet. Da kolona i krene, ona ne zna pokrenuti auto čak ni da ga samo ukloni. S druge strane, naokolo je bio samo crnilo iz kojega je moglo svašta iskrsnuti. Napokon više nije mogla izdržati, izađe i ona iz automobila, ostavi ga otključanog, krene duž kolone neosvijetljenih vozila u kojima su sjedili jednako unezvjereni ljudi i počne zazivati:
- Jovo! Jo-vo! Jooo-vooo! JoOoOoO-vOoOoooo…!
Tulila je tako tapkajući u mrkloj tami uz mračnu kolonu zaustavljenih vozila sve dok se iznenada on stvori pored nje, sruči se poput orlušine, zgrabi je za ramena, protrese i izdere se:
- Što ti je, luda ženo?! Kakav Jovo?! Jebo te Jovo! Ja sam Joe! Đo! Đo! Đo!
I tako je dobio ime, od milja Johnny.
Post je objavljen 05.09.2006. u 09:09 sati.