Dojmovi nakon prvog dana nove školske godine vrlo dobri. Manja Potočnica (drugarica - kako je zezamo zbog drugog razreda, samo ne smijemo prečesto da ne provali u školi takvo što) zna otprilike gdje joj je učionica. Učiteljica ih je dočekala pred školom i odvela u razred, ali isto tako izvela iz škole kad je nastava za njih bila gotova. Pod odmorima nije se puno udaljavala od učionice, da se ne izgubi. A zgrada je za nju veeelika...
Knjige smo za danas omotali i nalijepili naljepnice. Danas ima pet sati, od toga tri jezika – engleski, talijanski i hrvatski. Engleski je imala već u prvom razredu, a talijanski je ovdje obvezan od drugog. Vjerujem da će joj biti lako prisjetiti se talijanskog, ipak je išla u talijanski vrtić.
Velika curka već je zaradila prvu peticu! Imali su jučer sat tjelesnog. Radili su zgib, vježbu izdržljivosti gdje se držiš rukama za prečku. Bila je druga po izdržljivosti. Prva djevojčica držala se preko 80 sekundi! Da su mene tako stavili, ako bih izdržala tri sekunde, bilo bi super...
Marenda za ovaj mjesec iznosi 108 kuna. Djeca imaju posebnu, veliku prostoriju – blagovaonu sa stolovima i stolicama, svaki razred ima svoj stol. Marenda čeka učenike već raspoređena po tanjurima, pa je najčešće rashlađena. Kad je u pitanju npr. gris, na brzinu ga poklopaju i odlaze po toplu repetu, jer je ostatak jela u velikim toplim posudama. Znaju dobiti maneštru, neki puta puding i napolitanke, ponekad pohanu ribu. Vidjet ćemo hoće li biti kakve promjene ove godine. Od šestog razreda počinju učenička dežurstva u kuhinji, velika Potočnica već unaprijed pomalo zazire od toga. Tajo i ja je uvjeravamo da to nije nimalo naporno ni strašno.
Ja sam imala sreću, najčešće sam dežurala kad je za gablec bio grah. Skuhaš grah, narežeš kruh i to je to. U školi (OŠ Braća Bobetko... davno je to bilo...) smo za gablec prilazili kuhinjskom prozorčiću u kolonama. Na čelu kolone bio je redar, on je preuzimao tacnu s kruhom i žlicama a svatko od nas je uzimao kroz prozor šalicu s grahom. Jeli smo na stojećki u školskom predvorju, samo prvi sretnici uvalili bi se na niske klupičice namijenjene skidanju obuće. Dežurni kuharski šegrt Hlapić poslije velikog odmora pokupio bi sav pribor i alat po predvorju i oprao suđe. Što se dežurstava tiče, imali smo po jednog dežurnog u svakom od hodnika škole i jednog dežurnog na ulaznim vratima – to su mogli biti samo učenici sedmog ili osmog razreda. U ovoj umaškoj školi postoji dežurni na ulaznim vratima, a ta vrata koriste samo učitelji i roditelji. Učenici ulaze u školu na sporedni ulaz...
Nastava počinje kao i lani, u 7:45. Prva četiri sata traju po 45 minuta, a peti, šesti i ostali po 40. Tako npr. šesti sat završava u 13 h. Veliki odmori, nakon drugog i trećeg sata, traju po 15 minuta.
Privremeni rasporedi sadrže tek poneki blok-sat. Danas npr. mlađa ima tih pet sati i četiri predmeta, starija šest sati i pet predmeta. Prva dva sata velika ima likovni, a slijedeći tjedan umjesto likovnog – glazbeni. Onda moramo bilježiti po kalendaru koji tjedan je likovni a koji glazbeni, da ne pomiješa...
Ovaj tjedan ćemo vjerojatno saznati i koje se slobodne aktivnosti nude. Tajo predlaže Velikoj da se upiše u novinare, da bude fotoreporter. Ja sam protiv, ne zbog aktivnosti, već zbog toga što mislim da su joj mažoretkinje i budokai sasvim dovoljne. Ionako ima većinom po šest sati nastave, a jedan dan će imati vjerojatno i osam – informatiku je upisala kao slobodnu aktivnost još lani. Mlađa će nastaviti s treniranjem budokaia, a ako poželi može još nešto. Strašno je velika prednost naše škole što je nastava isključivo ujutro. Obaviš posao, eventualno dođeš dvaput tjedno na neku aktivnost i gotov si što se tiče dolazaka i odlazaka.
Kad se dragi i ja prisjećamo svog školovanja, znamo da je tjedan s popodnevnom nastavom bio jako naporan. Spavaš malo dulje, dok napišeš zadaću, već se moraš spremati, ručaš prerano (oko 12 ili pola 1, a kad je smjena jutarnja – čekaš starce da dođu s posla pa ručaš oko pola 4), iz škole dolaziš po mraku.
Post je objavljen 05.09.2006. u 09:11 sati.