Krenuo sam autom na šišanje u brijačnicu koja je udaljena nekih dvjesto metara od mog stana. Zašto autom? Nisam želio nikoga sresti. Nisam želio narušiti i ovo malo lažnog mira kojeg sam skupio za vrijeme prve jutarnje kave. A sreo sam, i to ne bilo koga. Sreo sam onog Milana Vučkovića, vlasnika autosalona "Vučković". Više mi ne otpozdravlja kao prije, a i dalje svaki dan dolazi u našu malu trgovinu. Ne znam što sam mu ja u životu skrivio. Naši automobili bili su u razini dok smo buljili svatko u svoj crveni blještavi krug na semaforu. Mislim da ga najviše iritira to što mu svaki dan napadno govorim "dobar dan gospodine Vučković" i "doviđenja gospodine Vučković".
Zaprljano staklo vozačevih vrata od sinoćnje kiše nije uspjelo sakriti njegov pogled. U biti, ja ne mogu nikome ne reći "dobar dan". A trgovina je mala i artikli imaju uši. Što ako artikli počnu pričati kako Milanu Vučkoviću danas nisam rekao "dobar dan"? Nadam se samo da će artikli šutjeti jer i njima je u interesu da napuste police prije nego im istekne rok trajanja. Stisnuo sam kvačilo i pojačao gas. Želim da zna kako znam da me gleda. Njegova žena glavna je u molitvenoj grupi, a kćer jedinica ima velike sise koje nitko nečastivi ne smije dirati. Pustio sam kvačilo i, kada je auto naglo trznulo prema naprijed, stisnuo kočnicu. Negdje oko Jozine pekare Milan je dobio policijsku pratnju, a ja sam za to vrijeme čekao da se na semaforu upali zeleno svjetlo razmišljajući o mojoj najdražoj, Andrijani.
Moj brico je prava faca. Na desnoj podlaktici ima istetovirano veliko sidro. Da nema onu odurnu slamnatu plavu kosu već bi ga odavno nazvao mornar Popaj. On priča puno viceva, a najviše one smiješne.
Evo, konačno i brajo dolazi. Na kapiji je gužva kao i obično. Sakrivam se iza smreke i povlačim dim cigarete koju mi je Jeco maloprije uvalio. Volim kada je brajo zbunjen i kada me traži.
- Hoćeš jednu cigaaaaru?
- Ne bih hvala, ne pušim.
- A zašto ne pušiš?
- Pušenje ubija. I ti bi ih trebao baciti, znaš.
- Cigaaaare?
- E.
- Ne mogu ti ja to. A da uzmeš jednu?
- Ok, uzet ću samo jednu.
- A zašto si je stavio iza uha?
- Zato jer ne pušim.
- Onda mi je vrati.
- Ok…nemoj se ljutit.
Gledam braju kako se krevelji od smijeha dok ga Jeco prati. Heh, lako i to što ga Jeco prati, nego, di sam ja?
Post je objavljen 05.09.2006. u 00:39 sati.