Sinoć sam shvatila da sam na tom chatu stekla toliko ljudi koji me mrze i koji me smatraju lošom osobom. Malo sam o tome razmišljala. U svom stvarnom životu nemam neprijatelja, s nikim se ne svađam, sa svima sam u dobrim odnosima i svatko me smatra osobom kojoj se može vjerovati. Zašto je onda sada u tom virtualnom svijetu sasvim suprotno? Zašto me ovdje nazivaju lažljivom kučkom? Sjećam se zašto je sve počelo. Ali sinoć sam imala osjećaj da je cijeli svijet protiv mene. Tada sam se odlučila reći istinu, ali reći istinu samo toj osobi za koju sam smatrala da treba znati istinu. Znala sam da će me nakon toga mrziti neke druge osobe, ali ne mogu svima ugoditi. Svatko od mene nešto očekuje. A ja jednostavno ne želim više igrati tu igru. Borim se tu s ne znam s kim, mučim samu sebe, patim zbog ljudi koje zapravo i ne poznajem. Ne znam više tko mi je govorio istinu, ne znam više tko je lagao i zašto je lagao, ne znam više tko je tko jer su se svi međusobno izmiješali (ako kužite o čemu govorim, a ako ne nema veze). Ne znam više ništa. Znam samo da mi je dosta svega toga, da mi je dosta da me napadaju. Dosta mi je da radi tog virtualnog svijeta zapostavljam onaj stvarni.
Jednu večer, kada sam se brinula za tu svoju virtualnu prijateljicu, bila sam pod nekim strahom da će si nešto napraviti, bila sam živčana, a kad sam takva istresem se na nekome tko nije za ništa kriv. Tako sam se izvikala na najboljeg prijatelja. Rekao mi je samo da će me nazvati sutradan navečer. A ja, ja sam opet bila okupirana tim virtualnim, mobitel ostavila tko zna gdje, a on me uporno zvao i zvao. Nisam bila tu za njega kad me trebao. I tako mi je žao zbog toga. On je uz mene cijelo ovo vrijeme. On mi postaje i više od prijatelja i to sam mu jasno dala do znanja. Vežem se uz njega, bojim se da možda i previše. I ne želim ga izgubiti radi nekog virtualnog svijeta.
Znam da će se neke osobe naći uvrijeđene ovim postom. Ali više ne znam što reći, jer što god da kažem nekome ne odgovara i netko se naljuti. Žao mi je. Ne želim nikoga namjerno povrijediti. Želim da te osobe znaju da mogu na mene računati ako im zatreba nešto, razgovor ili savjet. Bilo što. I želim da pojedine osobe znaju da to što sam sinoć rekla istinu njemu koji je to zaslužio, to ne znači da mi je stalo do njega i da činim sve samo da bude moj. Nije tako. Ovih dana sam također shvatila da mi nije stalo do njega, shvatila sam da mu mogu biti prijateljica (ako to želi), ali ništa više ne želim.
Sada samo želim odseliti odavde i biti bliže njemu, mom najboljem prijatelju, mojoj sreći. I želim zaboraviti na sve probleme.
Post je objavljen 04.09.2006. u 21:31 sati.