Marketing
priče iz diktatorovog života - 1. dio
jednog lijepog dana, dok je sunce bajno obasjalo naše selo, posebno se osmjehnulo mom dvorištu i otkrilo svu čar i ljepotu jednog veličanstvenog drveta koje u rijetkim primjercima doseže tu veličanstvenost i osebujnost! to drvo se zove... Trešnja! aaaaaaa! trešnja! 
grane trešnje su se smjelo vinile u zrak, otkrivajući svu svoju tajnu ljepotu i divne boje u zeleno-crvenim nijansama... i tako odlučismo moj bratić grof d brokula i ja da odemo malo brstit to predivno biće prirode. došli smo u dvorište i ostali smo osupnuti, jer, naime, ostadošmo osupnuti kad smo došli u dvorište! trešnja je bila predivna i puna plodova, trešanja, u selu poznatih kao hruštevi. i vješto primjenismo naša vješta obzervacijska osjetila, iliti oči i uočismo mjesto gdje najviše trešanja ima. to mjesto je bilo na pušnici (mala kućica s dimnjakom gdje se ostave kobasice, kuleni i šunke da se dime da bi dobili na okusu). i tako mi vješto primjenismo naše bicepse, tricepse i bedrene mišice, sve uz pomoć mnoštva drugim mišića, kostiju, zglobova i tetiva i uzverasmo se na pušnicu, vidno osupnuti i ganuti veličinom, snagom i veličanstvenošću trešnje i tako smo ostali osupnuti, jer, naime, trešnja je bila velika, snažna i veličanstvena, a mi osupnuti i ganuti. i krenušmo brstiti... ah... bilo je predivno... kad se sjetim... suza krene... ah... i tako mi brstili, tek začusmo zluradi smijeh s balkona moje kuće udaljenog svega 20 metara od nas. ''Oh, ne'' rekošmo grof d brokula i ja... bio je to moj brat, zloćudni Ivan, poznat po zloćudnim i nadasve podlim djelima u selu, i naravno, raznim gurmanskim aferama. tako sam se prisjetio misterije nestalog kulena, pa misterija prazne šerpe koja je ujutro ostala bez svog predivnog sadržaja, punjene paprike i naravno, krvoprolića čokolade od koje su ostali samo rastrgani omoti ispod kreveta. zlurado se smijao i držao luftericu u rukama. vikao je pokušavajuči bit smješan ''eeeeej, vidi me!'' no nije bio smješan. držao je luftericu uperenu u nas. omotnica Sickersa mu je grotestno visila iz đepa. opalio je...
ubojita špicasta dijabola je prošla između nas dvojice koji smo slavili prirodu brsteći njezine mile plodove... pitat ćete se kako znam da je prošla između nas dvojice... znam... vidio sam na lišću rupe kroz koje je prošla opasna dijabola. zaprepašteno sam uzviknio: ''Ah, ja sam zaprepašten!'' i vješto poput sirijske perzijske mačke s pikasovovskim šarama sam skočio s pušnice i odletio na balkon gdje je bio zloćudni buraz i uvalio mu jednu masnu šamarčinu posred desnog obraza. uzviknuo je i pobjegao podvijenog repa u kuću. ovako je to nekako izgledalo:
dobro, je da nije imao snajper, i da nije bilo u pozadini nikakvih automobila iz tridesetih i da smo bili na pušnici, a ne ispred nekakve vile, no to sad nije važno!
i tako, zlo je kažnjeno, a trešnj pobrštena! ah... da... za 10 mjeseci, 14, dana, 12 sati, 24 minute i 54 sekunde ću opet bit na toj istoj trešnji s grof d brokulom slaveći život i ljepotu moje trešnje!
Post je objavljen 04.09.2006. u 20:47 sati.