Marketing
Mislila sam da sam našla onu pravu...
Bilo nam je predobro, i to dugo... Onda je došlo do razdoblja obostranog nezadovoljstva, uzimanja zdravo za gotovo nas i našu vezu... prestale smo razgovarati o tome što nas muči... I došlo je do toga da nismo više bile zajedno. Ona je otišla sa drugom.
Čekala sam je uvjeravajući sebe i vjerujući da je ipak, unatoč svemu ona ta... da će opet sve biti dobro.. po starom..
S vremenom mi je prestajalo biti važno i od bujice raznoraznih pozitivnih, negativnih, nedefiniranih osjećaja nisam znala šta i kako nositi
se s njima. Napokon sam rekla sebi: "Gotovo je! Neću i ne mogu više! Za mene je mrtva!"
Nestalo je sve.
Ti se čudiš kako brzo, ali ne znaš šta je meni sve bilo i jest u glavi... a u godini dana tvoga mučenja toga se nakupilo...
Uglavnom, da se vratim i nadovežem na onaj početak...
Vjerujući da je ona ipak prava, čekajući je, sa nijednom nisam htjela ništa, jer mi je ona bila dovoljna i bila mi je sve.
Napokon sam odlučila kreniti dalje i pustit se da me nosi...
Sad sam u vezi sa drugom. I vjerujem da je ova TA, prava! Imam sve ono šta mi je falilo u zadnjoj vezi. Možda se varam kao i prije...? Vjerujem da nisam,ali... nikad se ne zna sa tim ženama.. 
Puno je još tu toga iz prošlosti šta me koči da se prepustim u potpunosti. Ne, ne mislim na osjećaje prema bivšoj, već neka suzdržanost, strah, bojim se predati se cijela da me i ova ne sjebe.
Nadam se da neće i da ću joj se otvoriti i dati sebe u potpunosti, jer ona JEST ona prava!
Ona JE jedna i jedina žena za mene! I to je tako!
P.S. Ak tko ima nešt protiv nek sad kaže ili zauvijek zašuti!
Post je objavljen 04.09.2006. u 18:32 sati.