On nikome nije mogao reći ne. Što god je tko od njega zatražio, spremno se odazivao. U dubini duše mu nije baš bilo drago radi toga i puno se puta kleo da više neće svakome biti uvijek spreman. Ali nije vrijedilo.
Kada bi povremeno pokušao nekog odbiti, osjećao bi se odvratno, kao kakav posljednji gad. Kao da je nekog uvrijedio, iznevjerio, ostavio na cjedilu. Osjećanje krivice bi bilo naprosto neizdrživo. Često bi zamišljao štetu koju je njegovo odbijanje moglo nanijeti i pogubne posljedice koje je moglo prouzrokovati. Lakše mu je bilo da popusti nego da se suoči sa svojim samoprijekorima i žestokim strahom koji ih je pratio.
Sa druge strane, služeći tuđim zahtjevima, ostao je bez vlastitog života. Često bi se osjećao, ne kao čovjek već kao obična alatka za zadovoljenje tuđih potreba. To mu je predstavljalo teret i ljutilo ga. Ali se istovremeno i ponosio time što je bitan drugima. I što je spreman i u stanju da za njih učini ono što nitko drugi ne bi. Godila mu je i ispunjavala ga pomisao kako se bez njega ne može.
Od malih nogu je njegova omiljena priča bila ona o duhu iz lampe. Samo što sebe, za razliku od većine, nije zamišljao kao Aladina kome duh ispunjava svaku želju, već kao duha kome ništa nije neostvarivo.
Ovo poistovjećivanje je vrlo važno za razumijevanje Njegovog odnosa prema životu. Jednostavno nije mogao podnijeti pomisao da nešto ne može, da nešto nije u stanju. Želio je vjerovati kako nema te prepreke koju ne može savladati, ni tog posla koji ne može obaviti. Bez obzira na okolnosti i raspoloživo vrijeme. Baš kao čarobni duh, morao je biti u stanju da svugdje stigne i sve postigne.
Nesvjesno bi odbijanje tuđih zahtjeva doživljavao kao poraz. Kao priznanje da nije svemoguć, već da je ograničeni smrtnik kao i svi drugi.
Osjećanje krivice koje bi spopadalo kada se ne bi našao pri ruci nekome tko je tražio njegovu uslugu, bilo je dobrim dijelom krivica prema predstavi koju je stvorio o sebi. Osjećao se krivim jer se pokazao nedoraslim duhu iz lampe, kakav je morao biti. Nije se želio odreći svemoći. Prezirao je ograničenost. Potajno je prezirao ograničene ljude, koji se rukovode isključivo svojim interesima. I koji nisu u stanju da se izdignu iznad sebe.
On se potajno, ne priznajući to ni samome sebi, osjećao nadmoćnim nad ljudima čije je zahtjeve ispunjavao. Siroti ljudi nisu bili u stanju uraditi ono što on je, i to mu je bilo vrlo važno.
On je, međutim, sebe smatrao skromnim čovjekom koji se ničim ne razmeće. Ovu skromnost je doživljavao kao vrlinu do koje mu je vrlo stalo. Zbog toga nije sebi dozvoljavao otvoreno prikazivanje nadmoći nad drugim ljudima. Maskirao ga je pretjeranom uslužnošću. Služeći drugima bio je istovremeno iznad i ispod njih. Bio je to kompromis koji mu je život povremeno činio neizdrživim.
On je jako vodio računa o tome da uvijek bude potrebniji drugim ljudima, nego oni njemu. Kako je po struci bio masjtor, nije mu bilo teško to izvesti. Također potajno, vjerovao je da je bolji i sposobniji čovjek onaj koji je potrebniji. Ponekad bi pomišljao kako se bez njega ne može. Trudio se da bude važan, po mogućnosti i najvažnija osoba u tuđim životima. Istovremeno je, čineći usluge, imao osjećaj kao da oko sebe stvara neki zaštitni sustav koji će ga sačuvati od svake nesreće. Nekako je uvjerio sebe da se ništa loše ne može dogoditi čovjeku koji je potreban tolikim ljudima.
Da bi se oslobodio svoje potčinjenosti tuđim potrebama i zahtjevima, On bi se morao odreći iluzije o vlastitoj svemoći, otvoreno suoči sa svojom potrebom da bude iznad drugih i pomiri sa činjenicom da je ranjiv i izložen životnim nedaćama kao i svi drugi...
To je priča o jednom čovjeku.
pjesmica..
Sutra..
Kraj nije označen bolom u srcu niti patnjom u duši
nego našom odlukom
kada je trenutak odluke konačan
da li nam to sudbina navješta
ne
jer nama je od Boga dano da odlučujemo
kojim putem nas želje nose...
Bez krila da poletim bez vjetra da me podigne
kraj razbijenog ogledala razmišljam
što vidjeh u njemu
vidjeh li sebe
ili nešto što želio sam vidjeti
čvrstom rukom sastavljam komade
lik u njima nije kao prije...
Da to mi sudbina poručuje
zaboravi jučer, jer sutra je puno,
puno ljepše....
-Josip-
Post je objavljen 04.09.2006. u 17:13 sati.