Marketing
Just do it!
U ovih skoro 37 godina jedino što je izvjesno su promjene. Ljudi smo, skloni smo vlastitom komforu i često ne želimo ništa mijenjati, pa nekada i kada bi nam nešto donijelo boljitak. Od svega, najviše se mijenjaju ljudi i češće nego čarape. Kad se samo sjetim, dvije osnovne škole pa dva različita šuvarovska smjera u srednjoj školi, pa fakultet, vojska, pa nekoliko tvrtki u kojima sam radio, pa nekoliko adresa koje sam mijenjao. Svako je vrijeme donosilo nove ljude, a neki koji su vam se kunili na vjernost danas vas i ne pozdravljaju. Zanimljivo mi je da redovno stanem s ekipom iz moje prve škole iz prva četiri razreda, dok su nešto rjeđi i pozdravi s onima od petog do osmog. Iz srednje škole svega je nekoliko ljudi s kojima baš stanem i razmijenim koju riječ, ali tu se ne mogu buniti, jer sam u srednjoj pokupio Goldicu (ili je ona pokupila mene). S faksa su sve persone danas, neki odvjetnici, suci, podignute glave ne gledaju ispod oblaka. Vojska, e tu je priča. Jedan me lik toliko obožavao da mi je stalno govorio da mi je dužnik za cijeli život i da me nikada neće zaboraviti. To je bilo tako napadno da nije normalno. Danas me, pogađate, i ne pozdravi. Moji kumovi više to nisu, jer im Goldica i ja više nismo potrebni. Dok smo bili od koristi sve je funkcioniralo, a sada smo praktično stranci. Bilo je i prijatelja koji su se kunili na prijateljstvo do kraja života, a onda, neobjašnjivo nestali iz života. Kad se sretnemo bude to kurtoazno kako si, šta ima i to je sve. Uvijek si vrtim film zašto je to tako, ali svaki nas novi čovjek u životu treba nešto naučiti. Pravi ostaju zauvijek, pa makar se ne vidjeli i godinama ili se dokažu, ne pričama o stogodišnjoj vjernosti, nego istinskim zanimanjem i postupcima. I nisu ti ljudi krivi što više ne vide svoje vrijeme provoditi s prijateljima. To je normalna pojava. I nije ovo razočaranje u ljude, nego poruka i pouka svima da ne daju olako obećanja o velikim prijateljstvima i doživotnim vjernostima. Sjećam se kada smo mi prije tri godine trebali jamce za stambeni kredit. I oni posljednji su pobjegli, a neki, za koje sam ja mislio da ne drže do mene, ali sam ih pitao, više iz očaja, bez treptaja su pristali.
Ako želite biti nekome prijatelj, ne treba puno priče - just do it 
Post je objavljen 04.09.2006. u 16:56 sati.