Marketing
Kuda ide ovaj svijet?
Nakon što sam uzeo 24h slobodno od računara i cijelog elektronskog svijeta da bi odmorio od ispitne frke dođoh sad i po svom dobrom starom običaju redom uze da čitam vijeti, šta se gdje desilo. I sve bi dobro i za želudac varljivo dok mi pod prste ne dođe link sa slijedećim naslovom: "Ralje grizu iz monitora"
Otvorim i pročitam vijest i stanem. Jesam li ja ovdje lud ili čovječanstvo lagano ali sigurno ide ka svom sopstvenom uništenju. Naime, kratki rezime članka:
"stručni umovi" zaduženi za izmišljanje uvijek novih i svježih videoigrica su stvorili najnoviju sa interesantnim okruženjem i glavnim likovima - ajkule ili ti morski psi! E, da nebi to kojim slučajem bilo već u startu nezanimljivo mozgovima ispranim drugim videoigricama oni su uveli novitet i potpuno promjenu strana - igrač je u ovom slučaju u ulozi morskog psa! 
Čitam dalje, kao da mi već pomisao na raspodjelu uloga nije bila dovoljna, i dolazim do dijela gdje realizatori videoigrice onako do u detalje opisuje cilj i "odlučnost" da se kod igrača razviju između ostalog i slijedeće sposobnosti (držite se sad):
"... igrači će se suočavati s opasnostima i strahovima samog morskog psa...da prožive ulogu morskog psa koji se zabavlja ubijanjem, ali vrlo pažljivo i proučavanjem žrtava..." 
Trebam li uopće navoditi da sam nakon svega pročitanog samo zatvorio browser i ostao sjediti. Gdje ovaj naš svijet ide? Učimo li mi zaista svoje mlade da se vode baznim instinktom - najjači preživljavaju? Jesmo li mi to na neki način i dalje ostali zarobljeni u nekom kamenom dobu sa prosjekom starosti 35 godina i tarzanskim gaćicama oko struka? Žalosno da smo potrošili toliko vrijeme u razvoj svijeta oko nas, ako smo se opet vratili na isto...
Da nebi neko rekao da sam ga sada previše udepresivio postat ću i nešto pozitivno, zato...
Rez! Kamera se okreće za 180°! Novi pogled na svijet!
Dragi moji, pozivam vas sve na...
Volim ovo doba godine, počinju da nas okružuju prvi jesenji mirisi... a jedan od njih je i miris kuhanog kukuruza! I da, nemojte da se udarate po prstima, ima dovoljno za sve. Barem se istinski nadam. I iako nisam ljubitelj zapadnjačke proameričke kulture prehrane (zar je oni uopšte imaju?) moram priznati da imaju dobar fol kada je u pitanju ovo nazovimo ga "jelo": na pečenjak namažu tanki sloj margarina i malo posole. Probajte, lično sam se uvjerio u ukusnost istog! Bez brojanja kalorija molim! Jednom se živi, a jednom i umire (ako budete imali sreće pa vas neki predator iz prvog dijela posta prije tog sudbonosnog trenutka ne smaže vođen nagonom za opstanak) 
Bon Appétit!
Post je objavljen 04.09.2006. u 14:59 sati.