Marketing
Love don't let me go....
I’m back…
pa, da vam malo pričam šta mi se izdogađalo u zadnje vrijeme, malo lijepoga, a nešto i malo manje lijepo, dapače katastrofalno.
Da vidimo, mala rekapitulacija toga što je bilo……
Prošli četvrtak sam upoznala jednu full ludu ribu i baš mi je drago zbog toga. Išla sam vani s bratom, frendom i njegovom curom. Bili smo u Santosu poslije i na studentu, al uglavnom ništa nešto važno. Jedini događaj koji pamtim od te večeri je das u ova dvojca uzeli vrč iz Santosa 
kad smo nas dvije išle platiti račune. Pili smo vrč od 1,5 I ovi luđaci su si je uzeli doma. Šta reći?
U subotu smo bili u Monviu i bilo je fenomenalno! 
Prvo smo prošli do Žminja jer su se nekima jeli čevapi i nakon toga smo došli u pusti Monvi. Malo smo cugali i tako..budući da ja ne mogu izaći van, a da ne plešem, razbacivale smo se i čak sam se usudila popesti na kocku i zaplesati. Da sam morala sama ne bi mogla, ali u društvu uvijek. Došla sam doma iskomirana u 6 ujutro 
.
Kako smo se dogovorili davnih dana da ćemo mi svi s posla ići na večeru na kraju sezone tako je i bilo u četvrtak. Tako me sram pričati o tome, al dobro ajde…. Okupili smo se i došli u jedan restorančić di smo se najeli ko svinjice 
. Ajme,oni njoki sa sirom…kako je to dobro! Mljac!!! Ok,večara je prošla, ali još je rano i di ćemo, ajde u Pjetas (ili kako ga je Nadia prekrstila u Pjetao). Tamo je bio vrhunac večeri i bez obzira na to što sam već prije pila 
, tamo sam se dokrajčila. Budući da sam im obećala da ću im pokazati kako se pleša salsa, morala sam održati obećanje i ja na terasi di nije plesao ama baš nitko sam išla plesati 
jer mi tad to više nije bilo bitno. Bila sam već poprilično pijana i samo sam gledala kako ću se zabaviti. Još uvijek nam nije bilo dosta, pa smo pršli do Uljanika…ja sam otišla do wc-a i poslije toga se ja ničega ne sjećam. Bila sam toliko pijana das u me poljevali vodom, šamarali, nosili…ja vam ne mogu opisati kako je meni bilo neugodno 
!! A, tek kad su me drugi dan svi zvali da vide dal sam dobro sam se osjećala još gore. Rekla sam i toga ću se držati..nikad više si neću dopustiti da budem toliko pijana. Malo da popim,ok, ali sve više od toga no chance…
Ovu subotu sam opet bila u Monviu i bilo mi je bezveze jer sam bila umorna od posla i očajna zbog “malenog” (“maleni” = Gogo). Šefica ne zvala da dođem zamjeniti neku konobaricu na par sati i išla sam. Večer ko večer nije bila loša, ali ja si nisam mogla izbaciti misli iz glave. Zavalila sam se na neki kauč u jednom kafiću i ležala tamo skoro cijelu večer. Ako ništa drugo tu večer nisam ni takla cugu…veliki korak naprijed. Opet sam došla doma u 6, ali nisam bila ni najmanje umorna, samo tužna.
Da bi shvatili zbog čega sam bila toliko izbedirana tu večer moram vam reći šta mi se to dogodilo. Pričala sam s Gogom 
taj dan i vidila sam da će nam veza “pasti u vodu” kad se budemo vidjeli i nisam si to mogla izbaciti iz glave. Jučer je bio dan zbog kojeg sam ja trebala biti presretna..Gogo i ja bili smo točno godinu dana u vezi, ali umjesto veselja i slavlja, večer sam provela u suzama 
. Prekinula sam s njim i iako toga još uvijek nisam svjesna osjećam se očajno, tužno, povrijeđeno… Gogo mi je bio sve i bez obzira na to što sam ja nakraju prekinula tu vezu, osjećam se tako loše… Bez njega će mi biti teško jer godinu dana ipak nije malo i ne znam kad ću se oporaviti. U ovom trenutku osjećam samo veliku prazninu, toliku tugu i otupjelu bol. Teško mi je i ovako, a danas sam ga još i vidjela u autu. Suze su mi automatski krenule , ali sam se morala pribrati jer sam bila usred grada s frendicama…da li je on mene vidio ne znam, ali pretpostavljam da je. Srce me i sad boli. Koliko god ja znala da će me proći i das am mlada i da ću naći drugog i sve te priče u ovom trenutku mi to ne pomaže. Kad se samo sjetim kako mi je bilo kad sam kroz to prolazila imam osjećaj da neću imati dovoljno snage za proći kroz to ponovo… Žao mi je ako sam vas bacila u bed, ali ja se ne mogu smijati… Iako sam trebala juče ili 8.10.obrisati blog ili bar promijeniti ime bloga odlučila sam da neću jer me ovako već predugo znate, a to što će me broj 28 podsjećati na Goga nije bitno…ta brojka se duboko urezala u moje sjećanje I tamo će ostati promijenim li adresu ili ne. Danas je počela i ova glupa škola 
…kako mi se nada!! Nisam raspoložena za ništa, a za školu još najmanje…valjda ću preživjeti nekako! Budite mi dobri, zdravi, lijepi, pametni, sretno zaljubljeni I uživajte za mene......ljubi vas vaša bitch28…
Post je objavljen 04.09.2006. u 14:13 sati.