np Agalloch – Ashes Against The Grain LP
Sigurno već znate da je na našoj makarskoj rivi postavljen spomenik turistu. Svečano otvaranje je bilo prije neki dan a uklopilo se uz prigodno obilježavanje svečanosti 100 godina Makarskog turizma. On nju, dakle, ne obavezno vodi preko rive u razgledavanje destinacije i tako se oni klate, a šetati će lungo mare po svemu sudeći i godinama dalje.
Međutim, ima dan-dva se ukazala u empiriji i praksi ova personifikacija turističke ponude, na glavnom, Kačićevom trgu. Sjedili smo, naime, na terasi Bookcafea - Maja, Andjelko, Darko i ja, a za susjednim stolom su sjedile dvije Poljakinje srednjih godina. Pojavio se Karlo i nakon kratkog dokoličarskog razgovora s nama, pridružio se damama za stol. Sudbonosno, pokazalo se nakon nekoliko momenata, jer se u upravo skalinama od dna Trga s dvije, mislim Čehinje, penjao prof. Sumić. Stali su ispred Andrijinog kipa. Profesor se zapričao, vidljivo gestikulirajući rukama, dok su mlade dame pozorno slušale stručan monolog. Primijetio sam u tim trenucima, da je profesor također pogledom zamijetio što se događa za, od Trga, prvim stolom Bookcafea. Vidio je Karla. To je bilo to. Zašto nemam foto aparat, grizao sam se, dok smo raspravljali što sad napraviti. Nema druge, izvadio sam Nokiu i slikao Karla s Poljakinjama, a Andjelko je navaljivao – Ajde tamo, adje tamo, vidjet ćeš da će odmah pristati. Kako je samo znao, hm…
Karlo s Poljakinjama i prof. Sumić (u malom kvadratu desno) s Čehinjama na Kačićevom trgu
Preskočio sam par zidića i našao se pred njima, kulturno se obratio profesoru pitanjem – Može jedna fotografija? Čehinje su se malo komešale i pitale što se događa, a sijedi gospodin je smireno kazao – Ništa bitno. Ovo će možda biti važno za kojih 150 godina. Mlade dame su se nasmijale. A i ja sam se nasmijao, zadovoljno odlazeći nazad za stol. Došavši, Andjelko je digao ruku i zadovoljno kazao - Give me five!
Post je objavljen 04.09.2006. u 11:39 sati.