
Stabla, koja gledamo kako rastu u nebo, pokazuju samo jedan dio svoje stvarnosti. Njima pripada i jedan, isto tako važan ali nevidljivi dio. Korjenje stabla doboko je skriveno u tami zemlje. Iz tih nevidljivih korjena stablo raste svojim vidljivim dijelom prema svjetlu. Svako živo stablo raste u dva smjera: dolje i gore. U toj se napetosti vidljive i nevidljive stvarnosti, dubine i veličine, tame i svjetla odvija život stabla. Nevidljivo korjenje omogućuje vidljivo stablo. Krošnja od grana i grančica, lišća i plodova liči nevidljivom korjenju duboko u zemlji.
Svaki čovjek koji raste i želi biti velik, koji se želi razgranati i opstati, djelovati i donijeti plod, treba skriveno korjenje, treba početak života – Boga. Biti velik a ne biti dubok, po život je opasno. Zato je tihi susret čovjeka s Bogom u molitvi, povlačenje u realnost nevidljivoga Duha Božjega, duboko urastanje u ljubav Božju neophodan za život.
Korjenje je za stablo izvor života, ali ujedno i ono što ga drži. Vjera u Isusa Krista, tihi i skriveni susret s Bogom u molitvi, urastati i ostati u Njegovoj riječi izvor su života za nas i ono što nas drži. Iz tog korjenja možemo živjeti i poslije smrti!
Post je objavljen 06.09.2006. u 00:15 sati.