Sjedim u sobi. Pušim cigaru. Pokušavam doći k sebi od posljedica jučerašnjeg opijanja. Ne ide. Odlazim u birc u koji obično zalazim i naručujem štrukanu a konobar me nekako čudno gleda, bit će da je i on mamuran od prošle noći. Ispijam štrukanu dok mi jutarnje Sunce tuče u glavu. Smeta mi to ma koliko god sretan što je sunčano i što ne pada glupa kiša. Ja i dalje laganini pijem štrukanu. Vadim iz nje led, vrtim ga po ustima i ližem toliko strasno i s toliko uzbuđenja da on prebrzo nestaje, iščežnjuje... I baš tad, kroz birc prolazi neka talianka... majka - i to s djetetom... djevojčicom... malom blondinom plavih očiju i s onim slatkim dječjim osmjehom punim nevine radoznalosti... Ja sjedim i gledam to malo naivno stvorenje s toliko iznenada probuđene žudnje... Štrukana je pri kraju i nema više leda, a ja imam neopisivu želju da radim neki kurac s jezikom. Majka odlazi platiti račun i djevojčica ostaje sama. Ja uredno ostavim pare na stolu i odšetam s djevojčicom, panično se pokušavajući dosjetiti što da radim, di da idem... Prolazim drito ispred policijske postaje. Ionako oni ništa ne sumljaju. Prokleti štrumfovi. Dolazim do Jadrolinije i uzimam karte. Kupujem u dućanu kojekakve nebuloze, tipa šlag. Odlazim s djevojčicom na brod. Pravac - polupust otočić, s masu meni dobro poznatih zaklonjenih mjesta... Dok plovimo prema tamo, gledam djevojčicu koja ionako zbunjena pokušava skužit što joj se dešava ali ne može pojmiti. Ništa ne sluti. Dolazimo na otok... Nalazim idealno mjesto, izvan vidokruga, među stjenama... pod borom... Na poznati mali komadičak mekane zemlje stavljam ručnik, ponio sam ga bio za slučaj da mi dođe da se bacim u more. Sjedam malenu kraj sebe i zapalim još jednu cigaretu naslađujući se pogledom na to divno stvorenje, tako nevino i tako dražesno zbunjeno. Naginjem se prema njoj. Polako je skidam dok se ona trese kao list na povjetarcu. Sva je tako glatka... mekana... nedirnuta... Polako je dodirujem i prelazim rukama po njenom malom tijelu... Ljubim je, mazim... Na kraju joj skidam i gačice... Igramo se praveći sa šlagom cvjetiće svugdje po njenom nježnom malom tijelu, a ja ih onda ližem s nje. Na kraju prelazim na picicu. Djevojčica je potpuno zbunjena, ne ispušta nikakve zvukove, ne pada joj na pamet još ni da plače... ili joj to možda paše?... Svejedno, ja ne prestajem uživati. Koliko je to bolje od leda... o daaa... Pokušavam staviti prste unutra ali mala se počinje koprcati. Ližem joj vrat i uzimam ruke i vežem ih. Mala sad bespomoćno leži... Počinje vrištati. To mi se nesviđa, postajem grub... Osjećam se ko luđak... Kako mrzim kad djeca bespotrebno cmolje, pokušavam joj dati razlog - uzimam je, guram joj kurac, jedva prodire kroz kožu kojom je zaštićena njena mala rupica... Derište vrišti sve jače. Sad i jako krvari... Ja joj luđački ubacujem cijelog, drpam je, stišćem uza se... Svršavam, cili protrnem od snažne ugode... Nemam kondoma, svršio sam u nju... Koga briga, još ne može imati djece. Ispunilo me olakšanje, osjećam se nekako lagano nakon svega, pun radosti i ushićenja... Uvjeren sam da je i djevojčici bilo dobro, samo što nije toga svjesna. Odvežem je i idem s njom u more. Okupamo se, nakon toga žderemo Domačicu... Prestala je plakati... Odlazimo na brod, natrag u grad... Čisto cinično se vraćam, s malenom u rukama, ispred policijske postaje. Ostavljam je da leži u kolicim
Post je objavljen 03.09.2006. u 20:57 sati.