Rodismo se,ovako ili onako...
Netko lakše, netko teže ...
Preživjesmo.......
Nekako.........
Bilo iz ljubavi ili ne ,nastavljamo ,naprijed.....
Boreći se..........
Puteve tražimo,svoje il tuđim idemo,sim i tam......
Bilo kako..........
Nekako.........
Tražeći svoje mjesto pod suncem...
Mučeći muke i dosežući zadane
Vrhunce....
U igri toj i borbi netko gubi,»pobijedi»...
Netko nosi ,uvijek,glavu
U torbi...
Sve dok....
Zaboravismo što smo htjeli.....
Što ,nikako,nismo smjeli.......
Što smo bili ,što postali.......
Što ostali.......
I sve bi na kraju dali ,za koru kruha
I zrno soli i osjećaj da život ne boli
I ljubav pravu
Što bila je negdje blizu,ali ne vidjesmo je
Tada...
Sad kad je ostala samo
Nada
Želja pusta,da dogodit će se nešto
Što propustismo lako
I zaboravismo tek tako...
Na zelenom brijegu
Uz potok što ,tiho, žubori
Ptičica gdje još ima ,što pjevaju sretno
Starac sa sijedom bradom i sjajnog oka
U daljinu gleda ,doziva mladost..........
Ljubav svoju,što nestala je davno
Prepoznao JE nije
Tada
Pita se.........
Gdje je sada!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Tek suza jedna......
Što zemlji pada...................
Šapuće tiho...........
Ugasla je....
Posljednja
Nada
Post je objavljen 03.09.2006. u 20:37 sati.