Iza mene začuo se uzvik...
-Hej! Anna!!! ANNA!!!
Osjetila sam ugodnu toplinu. Kada sam otvorila oči našla sam se u poznatom krevetu...u svom Institutu...
-Ej...-čula sam nekoga kraj mene.
Bila je to Lara Moor. Blijeda kao smrt,nasilu mi se smješkala.
-Što je bilo? Ja bih trebala biti....na drugoj strani.
-Pa da...sve si nas uplašila...
-Što radim tu? Imam još vremena do...škole...
-Ovaj,Anna...-počela je Lara.-Znaš...danas je...21. rujan. Nije te bilo manje od mjesec dana...
Bila sam preumorna...sklopila sam oči i utonula u san.Nije me bilo mjesec dana. Što li se sve dogodilo? Koliko se toga promijenilo?
Vjerujte,u tom trenutku nisam se brinula za ništa od toga. Razmišljala sam samo o jednom: novom osjećaju koji me obuzeo. Bio je to neobičan osjećaj...kao da me nešto vuklo, vuklo van...u perivoj.
Ustala sam se i izašla van. Nitko me nije vidio. Kada sam došla do perivoja shvatila sam da me tamo netko dovukao...
-Anna...konacno...-rekao je. Gledala sam u njegove crvene oci s najdubljim prijezirom.
-Tome...-rekla sam.
Post je objavljen 03.09.2006. u 19:35 sati.