Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kenguur

Marketing

U ime svih nas iz '60 i neke...........



Prije nekoliko dana dobio sam zanimljiv mail od prijatelja iz Australije koje me je potaknuo na razmisljanje. Zasto nostalgiju o proslim vremenima skoro uvjek stavljamo u kontekst komunizma i necega losega. Koliko smo sretni bili u ona vremena ? Koliko danas i podsvjesno mislimo kako je bilo nekada a kako je sada. Ne zelim da se ovo ispolitizira nego samo da nam vrati sjecanja na neke ljepe trenutke iz nase mladosti, kada smo bili sretni i sa puno manje nego sada.

Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te & 70-te !!



* Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis

* U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet.

* Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.

* Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrtova a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i nitko nije umro zbog toga.

* Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi puter, pili kole i kokte koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI NAPOLJU

* Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici, zmirke, planova, klisa, klikera, partizana i nijemaca, kauboja i indijanaca, mama i tata i svega ostalog sto je samo djecija masta bila u stanju da smisli,

* Nerijetko, niko nije mogao da nas nadje po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...

* Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da rijesimo problem

* Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.

* Nama nisu prodavali drogu ispred skole...

* Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva),
nismo imali video rekordere, surround sound,mobilne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI NAPOLJE DA SE DRUZIMO S NJIMA !

* Padali smo sa drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga

* Igrali smo se la lukovima i strijelama, pravili pracke i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!

* Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!

* Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!

* Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kucu i jednu porodicu.

* Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povjesti covjecanstva

* Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje i naucnike do danas.

* Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo s tim !

* I ti pripadas toj generaciji?

CESTITAM!



MOZDA CES ZELJETI DA PODIJELIS OVO SA OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU ADVOKATI, DRZAVE I VLADE POCELI DA ODREDJUJU KAKO TREBA DA SE ZIVI !


Mozda bi bilo dobro da i nasa djeca procitaju ovo pa da znaju kako smo mi rasli.
Sjecate se moga posta od prije nekoliko dana kada sam pisao o experimentu sa mojim sinom i onome da nabroji 5 naucnika, 5 kompozitora i 5 umjetnika slikara ili kipara. Upravo ovo je odgovor na to. Imali smo manje ali smo se borili za bolju buducnost.
Naravno da svi tezimo da imamo bolje i vise i nevjerujem da bi sada bas neko pozelio da vozi opet "Ficu" ili "Zastavu 101", ali to ne znaci da se toga nemozemo sjecati.







Post je objavljen 03.09.2006. u 18:54 sati.