Marketing
"Najbolje šta ćeš ikada naučiti jest voljeti i da ti ljubav bude uzvraćena..."
Naslov je ja mislim jasan sam po sebi, ali evo da vam napišem zašto sam baš njega stavila danas. Tema je danas KRAJ... Moj kraj moje ljubavi prema NJEMU. Da dobro ste pročitali... GOTOVO je. Oslobodila sam se i napokon mogu sve zakopati i spremiti duboku u sebi. Spremiti i jednoga se dana sjećati kao lijepe uspomene. Kao nešto prekrasno... šta je i bilo usprkos svim suzama i boli bilo je i ostat će nešto neopisivo. Jer ON će zauvijek biti dio mene. Zauvoijek ću ga VOLJETI... ON je ono šta nikada neću zaboraviti i znam da se kad tad svemu uvijek smijemo, ali oveme neću nikada se smijati. Ne ovome...jer ovo je ono pravo, iskreno. Ovo je ona prava ljubav, samo šta nije sretna. Da i takvih ima i ja sam to doživjela, ali ne žalim. Žao mi je i voljela bi da sam neke stvari drugačije napravila, rekla, pokazala, ali tad nisam to znala. Tad sam se bojala... bojala sam se ljubavi, a najviše bojala sam se života. I u biti sama sam kriva za svoje stanje, ali barem sam se sad oslobodila. Da nakon 3 godine što sam sve prošla s NJIm i šro sam ga svakim danom sve više i više voljela... slobodna sam. Zašto i kako? Pa vidjela sam "dokaz" ljubavi koja traje dugo. JA se tu nemogu mjeriti niti više to hoću. Vidjela sam da ju vole i ja sam se sad s tim pomirila. Vole ju svi... i roditelji i cory i ON. Sad znam da je to tako i da za mene više ovdje nema mjesta. Ona je ono šta NJEMU treba. Sad to vidim. Ja nisam... ja nisam jednostavno za njega i brat je u pravu. Ne mogu vjerovat da sam to rekla, ali tako je. Oni su suđeni jedno drugom, a ja nisam niti sam ikada bila. Možda onda sam i bila, ali to nije više važno. SRETAN je i ja tu nemam šta radit. Ostavljam ga dragi moji blogeri. Teška srca ga ostavljam, ali moram. Sad napokon znam barem ono što sam htjela. A i olakšala sam mu. Sad ON ne mora ništa reći, a ja ne moram ništa čekati da kaže. Sad napokon mogu SVE zakopati i zaključati duboko u sebe. Duboko spremiti uspomene i krenuti dalje. Dali sam spremna... da jesam. Moram biti. Vrijeme će svoje pokazati.Samo me žalosti šta sam ja to sve mogla imati i htjela sam to, ali nisam znala tražiti. Samo da sam iskrena bila s njim onda i da smo pričali... ali mi nikada nismo znali pričati. A to je jedan veliki problem veze. Ako se ne može komunicirati onda veza ne može trajati. To se i dokazalo. Puštam ga...puštam ih da budu sretni. Puštam ga da uživa. Samo se nadam da i ona njega voli i da će ga uveseliti i držati. Da ga neće povrijediti. Samo mi je to želja. Da ga USREĆI!!!!!!!!!!!!!!!! Kad ja nisam znala...
Teško je jer mi se srce sad do kraja slomilo i to zauvijek, ali isti tren je zaraslo jer sam se riješila velikog tereta. Riješila sam se te LJUBAVI koja me mučila. Riješila sam se sumnje napokon. Otvorila ssm oči i vidjela štase oko mene događa. Sad mogu tražiti dalje, sad se i ja nekome mogu dati. Mogu nekome pružiti priliku da mi pokaže šta e ljubav. Da osjetim ovo šta sam ja osjećala premsa NJEMu i još osječam... i osjećat ću do kraja života, ali neću to više dirati. Taj dio srca će ostati napuknut do smrti... Vjerojatno se pitate šta je s Plavim? E i tu sam naravno ostala sama. I on je otišao ča. Sve poruke i riječi kojima me osvojio pale su u vodu. Samo odjednom je sve prestalo... sve nježne rioječi su stale. Nisam ga tražila objašnjenje jer bolje da neznam. Ako saznam da je zbog druge bit će i gore jer sve šta je govoro nije moglo proći nakon tjedan dana... ne nakon šta smo dva mjeseca bili sretni i bilo je prelijepo. I mrzim ga zbor toga, ali ne osuđujem. Jer sam se pomirila da očito imam nešto šta dečke štraši... očito nešto ima u meni. Mislim da sam i shvatila šta je... To je ON. Barem je bio do sada. A dalje ćemo tek vidjeti jer sam se tek danas riješila toga. I vidjet ćemo dali će sada naići netko tko će me zaštititi... netko s kom ću se moći sakriti i biti sigurna od NJEGA. Neću bježati, ali samo trebam nekog da bude tu. Da me poštuje i cijeni. To je sve...Ne očekujem ljubav jer za ljubav je još rano. U moje srce ljubav još nemože tako brzo doći... još mora proći neko vrijeme, ali barem polako da krenem.
Post je objavljen 03.09.2006. u 17:57 sati.