Sutra je početak moje posljednje školske godine.Maturant sam,mnogo više od školaraca,srednjoškolaca i običnih gimnazijalaca.Gledam naprijed,a ne u sadašnjost ili prošlost.Pripremam se za fakultet jer sam nadišao obični školski sustav.U tome je superirnost abituranata(maturanata).
Iskreno govoreći smučilo mi se danas kad sam postao svjestan da opet moram učiti hrpu nepotrebnih i zatupljujućih stvari.Neki u ovoj rečenici vide bahatost i nezrelost.Ali za mene je većina gradiva takva.Naučim,položim ispit,dobijem ocjenu koju želim i misija i svrha ispunjena.Poslije zaboravim većinu.Malo toga sam naučio u školi što sada znam.većinu znanja skupljam čitajući u slobodno vrijeme;novine,knjige,internet.Zato i inzistiram u zadnje vrijeme da majka kupuje uz Jutarnji i Vjesnik.Postao sam izbirljiv i nije mi dovoljno 80% smeća i 20% normalnih vijesti te nedostatak obrazovnih i koliko toliko intelektualnih članaka i tema što ih svakodnevno jutarnji nudi.Vjesnik je bolji.Konzervativniji čini mi se.Iako sa entuzijazmom tražim značenje i pamtim strane riječi koje se povlače po tim člancima shvatio sam da trebam kupiti ideje iz svih tih članaka i knjiga koje čitam.ideje će me prosvjetliti(ne volim tu riječ zbog popularizacije prosvjetiteljstva među širim masama).
Najsvjetlija spoznaja mog života je da knjige nose slobodu.Bio sam dio mase koja ne voli čitati.Čak nikad nisam(kao ni sada) volio one šundovske romane kad smo bili djeca(Pet prijatelja) kao ni one krimiće od Agathe Kristi(evo ti ga,ne znam ni kako se piše-Chirstie možda).Tih prosinačkih dana obrađivali smo Emila Zolu i zadana lektira je bila Therese Raquin.Nije bilo nimalo interesa za čitanje tog romana,a mene je zaintrigirala profesoričina priča o detaljnom opisu ubojstva Leona(je li se tako zvao),što se poslije pokazalo kao mitomanija.Ta me knjiga preobratila na novu vjeru.Kao što u katolicizmu postoje ideali vjerske težnje, sam bog koji je šetao Zemljom,tako sam i ja našao nove ideale u intelektualcima i književnicima.Krstitelj mi je bio ,jedan od prvih za kojeg se počinje koristit naziv intelekualac ,Emile Zola.Svoje sveto pismo našao sam u izvješćima o aferi Dreyfus.
Tako ja danas težim intelektualštini.Nisam intelektualac,veoma daleko od toga,ali težim.Osjećam averziju prema sredovječnim ženama i muškarcima koji se nimalo ne ističu od okoline,a sami sebe nazivaju intelktualcima.Pa oni ne zaslužuju naziv kvazi-intelektualac.Četiri evanđelja od Zole najbolje prikazuju put do moje težnje ,a to su Plodnost ,Rad ,Istina ,Pravda.
U međuvremenu sam prateći crnogorsku napor , želju i borbu za nezavisnost i sam postao hrvatski domoljub odnosno liberlani nacionalist.
Težeći samostalnom promišljanju oslobađam se okova.
Radić je rekao: Više škole-manje robova.Više znanja-više imanja.
Istina će te osloboditi kažu kršćani da je rekao sam Bog.Istina se mora otkriti.Istina se mora znati.Dakle Istina kao univerzalnost za sve spozanje je u znanju.Istina je danas dana na uvid svom čovječanstvu.Besplatno primiste,besplatno dajte ,citiram samog Boga.Danas znanje stoji na policama knjižnica,gotovo besplatno,slobodnije se ne može nuditi.Ponuđena je riznica znanja svima.Žalost je što nitko ne vidi.Nisu komercijalizirane knjige,osim nekih,te se i čitaju.Ali u tim se knjigama istina podređuje komercijalizaciji(novcu) i izgubi se.Ona više nije Istina nego istina.
Napravio sam tekst kakav ne volim da drugi prave.U njem ništa novo,općenito trabuljanje o opće poznatim stvarima.Zato ja ne cjenim one koji na javnim medijima nastupaju tako.Njihovoj ozbiljnosti i uzdizanju iz obične mase donosi ime i još više strane,stručne masovno nerazumljive riječi.Tek kada se netko ne izražava kao masa onda ga shvaćam ozbiljno i s pozornošću jer on je iznad mase.Danas se mora pribjegavat tim metodama za utjecaj na mase jer i ludi,i glupi, i neuki imaju pravo na slobodu govora.Svi govore što hoće i teško je prepoznati intelektualca osim po imenu i nerazumljivim riječima.
Zato i učim riječi,a sad skupljam i ideje,te pomalo puštam bradu koja mi mladenačkoj fiziognomiji daje ozbiljnost.Brada i riječi nerazumljive.
Ja sam što zbog dobi ,što zbog nove vjere ,veliki poklonik nonkonformizma.Nisam htio pušit ni piti kad mi je bilo petnaest što zbog katoličkih uvjerenja ,koji više nema, što zbog velikog utjecaja moje majke koji sam ja ipak dopuštao zbog katoličkih uvjerenja.Sad nema više pritiska društva vršnjaka a i dalje su tu pravila od onog pravog društva o apstinenciji i asketizmu.Sad pijem,a i pripalit ću koju.Zato što ja to hoću.Jer mi se pije i puši.Nije li to najčistiji nonkonformizam.Oslobođen od vršnjaka i društva.Nije li nonkonformizam neka vrsta nihlizma?
Ali nonkonformizam nema krilaticu ''Bez bogova,bez gospodara'' nego ''Budi svoj''.Nonkonformizam je osnova intelektualizma.
Danas mi se sve ovo čini vrlo inteligentno i lucidno.Znam da nije sve baš tako jednostavno.Možda je ovo kvazi-intelektualizam.To smatram dobrim.Jer tek mi je u prosincu osamnaest i bolje je da budem kvazi sada nego poslije.Ionako se do intelektualizma mora proći i njegova kvaznost(postoji li ova riječ).
Onda mi dolazi na um pitanje :Što je zapravo intelektualizam? To pokušavam saznati.Ali uvjeren sam da je nonkonformizam dio njega i da je Šenoina pjesma ''Budi svoj'' oda onome čemu ja težim(iako je zapravo oda hrvatstvu).
Post je objavljen 03.09.2006. u 13:58 sati.