Pregled posta

i wanna go back 2 Kansas Toto

Vratih se ja sa maturalca u Grčkoj. Još uvijek umorna, promukla i pomalo bolesna. Busom smo krenuli prema Veneciji. Vozač nas je izgubio nekoliko puta. Vodič Joško je pitao mještane za put. Gledali su a malo čudno jer je nosio kravatu na kravice utaknutu u džep košulje. Pjevali su natrodnjake u busu...oh joy.. Ukrcali se na cruiser koji je zapravo veći trajekt. Soba bez prozora. Posada je u najmanju ruku čudna, pjeva i pleše po hodnicima. Nikog nije bilo u disku osim nas i par Grka koji su plešući nalikovali na plastične pse s pomičnom glavom u autima. Joško nas je svako jutro ustajao u 7 pa smo mu izbeštimali sve po redu. Napokon smo pristali u Peloponez i nakon 30 minuta vožnje vozač se opet uspio izgubiti. Nakon vožnje u krug smo našli hotel. predivan, odmah kraj plaže. Wc bez brave. Glupi Grci su me mislili baciti u bazen, ha! As if. Vratila se iz diska, probudila frendicu koja je zadrijemala u sobi da bi skužile da imamo porno program na tv-u. I onda niti jedna nije uspjela zaspati jer smo se gušile od smijeha. Ujutro je slijedio maraton od Korinta preko Mikene do Epidaura. Zavidjela sam onim psima i mačkama što su se izležavali po ulicama. Bilo je 40° u hladu...većina love je išla na boce vode. U prosjeku 10 boca na dan. Čuvari su bili jako ljubazni: "No flashing, no posing, no touching, no sitting, no breathing!." Popodne smo stigli u Atenu. Kad smo vidjeli hotel i okolicu zaključili smo da nema nekog smisla izlaziti iz soba do povratka. Bronx bi ovdje predstavljao elitni kvart. Ali smo se frendice i ja ipak odvažile i izašle van sa profesorima i vodičem. Nisu nas htjeli pustiti same. Kasnije smo skužćile da je to zato što je 90% Grka ugroženo. Ugodno iznenađenje je bilo to što je centar bio 2 ulice od hotela. A centar je vrvio ljudima, dućanima, trafikama. Imaju super čokoladno mlijeko i grafitere. I neobično puno sex shopova. Opet, jer je 90% Grka ugroženo. Stigli smo na smjenu straže ispred palače. I zbilja nose bijele suknjice i crvene cipelice sa crnim pomponima. Joško se svakih 15 min zaustavljao da kupi nešto za jesti. Kad smo se vratile u hotel ,već smo imale gošći. Macu smo potjerale natrag kroz prozor a mi smo se svalile na krevete. Ujutro nam je opet svratio Joško jer nismo smjeli zakasniti na bus za Partenon. I bilo je premoćno. Vrat zaboli od gledanja prema gore. Pa se skoro nisam posklizla na stepenicama. Nismo imali bus do hotela pa smo se vratili pješke i svratili do buvljaka na mali shopping od 5 sati. Lik mi je rekao da izgledam kao Grkinja. "Haha yeeees, Croatians are good, me like u, no Germans, Germans baaad."...Drugi nas je htio pratiti do hotela. "Oh, don`t be a pedofile." "No no,i don`t mind. Want my number?" Ugroženo. A imaju super ledene skove koji te drže cijeli dan. Sama sam bez karte grada našla put natrag do hotela. Sad nek mi netko kaže da cure imaju slabu orijentaciju. Inače se u svom gradu izgubim ali u gradu zemlje u kojoj nikad nisam prije bila...i rocked it! Posjet disku u centru. Splićani su isto bili. Phenomenalno plešu dok su naši uglavnom sjedili za šankom i cugali. Puštali su i našu muziku. Oznojila sam se kao omanje prase. Izašla vani. Taxi do hotela. Svaki komad robe sam usrala hranom. Soba otvorena za sve. Cure sinkronizirano podrigivale. Likovi su se ponosno šetali hotelom samo u donjem rublju i ručnicima. Takva prilika za ismijavanje se nije propustila. Ne moram ni govoriti da su to bili ručnici za lice. Grci se javljaju na telefon sa "ejla". Dobila sam menzis. Odmah slijedeći dan smo se penjali do Posejdonovog hrama. preživih i to. Slikala urezano ime Lorda Byrona. Navečer su nas odveli u tradicionalni Grčki restoran uvjeravanjem stila: "..ili ću te probuditi sutra u 5 pa ti budi pijan noćas." Trbušna plesačica od 50 godina. I opet likovi u suknjama. Hranu nitko nije ni taknuo. Pjevali su "Marijana, slatka mala Marijana, tebe cu cekat ja dok svane dan.....ponoc, ponoc davno vec je prosla, Marijana nije dosla na prvi rendezvous." And the crowd went wiiiiild! I glazba iz filma "Grk Zorba". Izgubili bus, pješke do hotela. Ujutro napustili Atenu i krenuli u Delfe. U podne se penjali do vrha. Crkli. Odahnula sam kad smo se ukrcali na brod. Ovaj put je soba imala prozor. Nisu mi htjeli dati spavati ali na njihovu veliku žalost ni skakanje po meni ni puštanje muzike kraj mojeg uha me nije probudilo. Bilo je malo nevrijeme. Dok su se ostali držali za krevete i usta ja sam žderala grickalice. Zaspali smo i zakasnili na večeru. Trčali da stignemo bar nešto pojesti. Osjetili miris iz kuhinje. Okrenuli se i vratili u sobu. Stigli u Veneciju. Trčali za Joškom koji je imao snage marširati sve do glavnog trga. Tuke se ipak uspjele izgubiti iako je on cijelo vrijeme mlatarao svojom bijelom majicom po zraku da ga vide dok sam ja skakutala iza njega i pjevušila "I`m 2 sexy 4 my shirt". Gondolijeri lijepo pjevaju. Svi su spavali u busu sve do doma. Na kraju je Joško dobio najjači pljesak radi svog nezaustavljivog entuzijazma. Čim sam stigla doma sam navalila na hranu. Smršavila sam. I izgubila živce. Idem sad na oporavak. Samo pitajte stričeka u bijeloj kuti za sobu broj 53.

Post je objavljen 03.09.2006. u 14:09 sati.