Ne večeras, bila je sinoć, i bila je genijalna. Inače ne volim te lokalne, seoske zabave, na kojima su prisutni gotovo svi mještani mog malog sela, i onda te lokalne tračare ogovaraju kako se tko obukao, tko je s kim došao, tko je s kim plesao i kako je plesao, tko je pio sok, a tko je u ruci držao pivu, tko je kada i s kim otišao doma. Ma koma. Ali sinoć mi je tako bilo svejedno što će mi tko reći. Moji roditelji su bili tamo, vidjeli su sve što radim, i ako njima nije smetalo s kim plešem, onda ne mora nikome smetati. I tako sam se naplesala cijelu noć. I više nisam mogla, noge su me boljele, ali bratić je uporno svirao, i svirao za moje društvo. Istina, kojekakve štiklice ostavile su trag na mojim malim sitnim nogicama, ali sve se to pretrpi za takav užitak. Nema ništa bolje kada se uhvatimo, pa kad nas dečki okrenu, a nama samo lete noge, kao da nas vjetar nosi. Vidi se da u meni ima one prave slavonske krvi. Eh, da. Ali sve što je lijepo kratko traje. Pred kraj ostalo nas 8-9 parova, i par lokalnih pijanaca. Ostali se pokupili doma. Pa tko još doma odlazi u ponoć. Nema veze, mi smo bili neumorni, kao i svirci. I nismo odlazili doma do samog kraja. U 2:30 svirci su odsvirali posljednju pjesmu. A mi lagano krenuli doma, a poneki dalje u obližnji disco.
Lijepo je bilo sresti se sa cijelim društvom. Ali dok sam tako gledala sve te ljude…svi su došli sa svojim partnerima. Svatko od njih je kraj sebe imao curu ili dečka. A ja, ja sam bila solo. Malo sam se rastužila. I ja sam poželjela imati nekoga kraj sebe. Ne mogu se požaliti da nisam imala s kim biti, cijelu večer je bio prijatelj sa mnom, ali to nije to. Fali mi ona nježnost koju nam pruža samo osoba koju volimo i koja nas voli. Nedostaje mi to.
Ali unatoč svemu tome, lijepo sam se zabavila. A danas, danas se svi trijeznimo. :)
Post je objavljen 03.09.2006. u 13:52 sati.