Marketing
Očev putokaz
Prije nekoliko godina sam pročitao da roditelji ne trebaju svojoj djeci ravnati puteve nego im samo dati ''mapu''. Tako sam svome sinu Adamu napisao nekoliko savjeta kad je odlazio od kuće studirati i predao mu ih kad smo ga njegova majka i ja odselili.
Nekoliko dana poslije me nazvao i rekao: ''To je najlijepši dar koji sam ikada dobio. Dodati ću još nekoliko savjeta i sve zajedno jednom dati mojemu sinu.''
Ovdje su pravila koja sam skupio za svoga sina:
1. Svaki dan daj kompliment troje ljudi.
2. Barem jednom godišnje gledaj izlazak sunca.
3. Gledaj ljudima u oči.
4. Ljubazno reci: ''hvala!''
5. Rasporedi svoj novac.
6. Ponašaj se prema drugima onako kako želiš da se oni ponašaju prema tebi.
7. Najmanje dvaput godišnje daruj krv.
8. Sklapaj nova prijateljstva, ali njeguj i stara.
9. Priznaj kada si nešto pogrešno učinio.
10. Nemoj nikoga prevariti.
11. Pronađi vremena i pročitaj Bibliju od početka do kraja.
12. Nikada ne pregovaraj kada si bijesan.
13. Kada ulaziš u sobu, budi samouvjeren i svjestan cilja.
14. Budi svjestan da moraš izgubiti poneku bitku kako bi dobio rat.
15. Ne tračaj.
16. Čuvaj se ljudi koji nemaju što izgubiti.
17. Ulični svirači su nešto dragocijeno. Zaustavi se na trebutak, poslušaj ih i daj nešto novca.
18. Ne ustručavaj se reći: ''Žao mi je!''
19. Ne ustručavaj se reći: ''To ne znam!''
20. Stavi na popis 25 stvari koje moraš u životu učiniti ili doživjeti. Stavi ga u novčanik i često pogledaj.
21. Nazovi majku.
Uh.... Ovaj tekst je bio na njemačkom ali sam si dala truda prevesti ga (ne znam gdje mi je bilježnica u kojoj imam prijevod). Naravno da postoji mogućnost da nisam baš sve savršeno prevela, ali mislim da je smisao sačuvan...
Inače, ovom prilikom bih htjela spomenuti i zahvaliti se jednoj od najboljih (ako ne i najboljoj) profesorici koja mi je ikad predavala. Profesorica Grubić, trpila nas je jadna na njemačkom tri godine, logici u trećem razredu i još na kraju i filozofiji u četvrtom. Evo, ja iskreno nisam upoznala profesora (ali ni osobu) koji je imao više strpljenja od te žene. I mislim da će se s tim složiti svatko kome je ikad išta predavala. Ona je od onakvih profesora kod kojih bi mi bilo jednostavno žao markirat sa sata. Na primjer. Nešto nevjerojatno! Ove godine je otišla u (zasluženu) mirovinu i iskreno mi je žao svih onih generacija koje dolaze i neće upoznati tu (usuđujem se reći) dragocjenu ženu. Kako vidite, imala je ogroman utjecaj na mene i moj život. Često sam se ubacivala u rasprave s njom na satu i gotovo bi me uvijek uvjerila kako je ona u pravu. Naučila nas je puno iz predmeta koje nam je predavala, ali što je još važnije, jako puno stvari iz opće kulture i svakodnevnog života. Jedno od toga bi bio i ovaj tekst iznad. I opet se vraćamo na one male stvari. Opet vidimo da su one najvažnije.
Profesorice Grubić, ako ikako dođete do ovog mog posta, želim vam poručiti u svoje ime, (odgovorno tvrdim) u ime cijelog razreda, pa možda čak i u ime svih onih kojima ste ikada predavali: ''HVALA VAM!!''
A ostalima...pozdrav!
Marina
Post je objavljen 03.09.2006. u 12:14 sati.