Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/antunkauzljar

Marketing

Slucajnost

Slučajnost

Nakon svih prethodnih mojih razmišljanja dolazim do vrlo “tužnog” zaključka. Sve što se događa u cjelokupnom kozmosu, uključujući Zemlju i život na njoj od događanja u najsitnijim česticama materije, u energiji, u vremenu i prostoru sve do najudaljenijeg kutka svemira, sve je to igra slučajnosti - nasumičnosti.
Zar fuzija atoma u prirodnim okolnostima (tlak i toplina) nije slučajnost? Procesi unutar zvijezda dokazana su slučajnost.
Zar rađanje (pa i umiranje) zvijezda nije splet okolnosti, gdje se slučajno od nakupina plina i prašine, na nekom slučajnom mjestu u svemirskom prostoru, u neko slučajno vrijeme taj plin i prašina (maglice) počnu skupljati u grudvu povećavajući se sve više, sve dok tlak i toplina ne narastu do te mjere da izazovu nuklearnu fuziju, koja onda proizvodi svjetlo i tako dobijemo zvijezdu.
Zar nije puka slučajnost da se od nekoliko milijarda mogućih kombinacija genetskih parova formira baš takva kombinacija koja stvori svaki puta drugačiju živu jedinku, drugačiju životinju, drugačijeg čovjeka...? Ili da od nekoliko stotina tisuća spermatozoida u jednom izbačaju samo jedan od njih uspije ući u jajašce. Itd.
I mogao bih nabrajati još puno primjera u prilog tvrdnji da se sve događa slučajno ali i ovo je dovoljno da bih pokazao što mislim.
Dakako svaka igra ima i svoja pravila pa tako i ova igra slučajnosti nije bez njih. Mnoga od tih pravila ljudski um je do sada dokučio, razumio i objasnio. Mnoga nije. Meni nije niti na kraj pameti da tvrdim kako ja znam sva moguća pravila. Mogu samo reći kako znam vrlo malo. Za mene je još nepovoljnije to što ja nijedno od svih pravila nisam prvi spoznao. Sve što znam ja sam naučio od drugih ljudi.
U povijesti čovječanstva bilo je dosta ljudi jakih umova i ogromne volje. Da nije bilo pokvarenih vođa i njihovih štetnih ideologija i religija, možda bi takvih snažnih umova bilo i više. Međutim, rađanje takvih umova također je bilo podvrgnuto igri slučajnosti. Oni su se slučajno rodili. Nikakvi ideolozi nisu mogli spriječiti njihovo rađanje ali ni uzrokovati njihovo rađanje.
Ali, vođe, ideolozi i teolozi mogli su utjecati i jesu utjecali na količinu umovanja i na rezultate umovanja tih jakih umova. Bili su protiv njih toliko da su ih proganjali i zatvarali u tamnice, pa čak su ih ubijali i spaljivali.
Da bih pokazao na koja pravila igre slučajnosti mislim, navest ću samo neka od tih pravila.
Davno primjećeno pravilo jest sila gravitacije (sila teže) na Zemlji. Kasnije je dokazano da takva sila djeluje i na svim drugim nebeskim tijelima. To je sila koja iz središta svemirskog tijela djeluje na svaki predmet i na svaku materiju i privlači ih prema središtu. Njena veličina zavisi od mase svemirskog tijela i od kvadrata udaljenosti tijela na koje djeluje. To je zakonitost, to je pravilo koje utječe na tijek igre slučajnosti.
Teorijom relativnosti s poznatom formulom da je energija umnožak mase i kvadrata brzine otkrivena je zakonitost (pravilo igre) u odnosima energije, mase i brzine. Dokazana je također relativnost između protoka vremena i veličine brzine. Pri velikim brzinama koje se približavaju brzini svjetlosti vrijeme sporije protječe.
Spoznato je da je brzina svijetlosti najveća moguća brzina (prema sadašnjih saznanjima). Zna se da je svijetlost ustvari širenje elektromagnetnih valova ali i isijavanje čestica.
Vrlo daleko su ljudi stigli u objašnjavanju DNK i zametka novoga života. I to je jedno od pravila koje sudjeluje u igri slučajnosti.
I mogao bih još nabrajati. No, mislim da će i ovo biti dovoljno čitatelju ovih redaka kako bi shvatio što sam želio reći. Na kraju nisam ja prvi koji ovako nešto objašnjava. Danas postoji već grana znanosti koja se zove deterministički kaos koja se upravo bavi proučavanjem evidentnog kaosa ali koji se događa po nekom redu, po nekom pravilu, koji je određen – determiniran.
Čak ni biljarske kuglice neće zauzimati svoj položaj i mjesto na biljarskom stolu ako ih ne udaramo biljarskim štapom (iako svaki udarac stvara novi potpuno drugačiji položaj kuglica od svih prethodnih i svih budućih položaja). Tako se i sve slučajnosti, koje se u kozmosu događaju, nastaju po pravilima i zakonitostima za ljude već znanim i još neznanim.
Knjiga 'Kaos – rađanje nove znanosti' autora James Gleick-a govori o novoj grani znanosti koja proučava zakonitosti kaosa sveprisutnoga u cijelom svemiru i u svemu što opažamo i što nas okružuje. Autor tvrdi da je proučavanje kaosa u znanstvenom svijetu treća revolucija dvadesetog stoljeća uz teoriju relativnosti i uz teoriju visokoenergetskih čestica na mikro razini. Ova znanost se temelji na matematičkim metodama i na uporabi snažnih računala.
„Gdje kaos počinje, klasična znanost prestaje. Fizičari već dugo zaviruju u zakone prirode, ali su zanemarivali nered u atmosferi, uzburkanom moru, promjenama životinjskih populacija, titrajima srca i mozga. Nepravilna strana prirode, isprekidana i neuređena strana – oduvijek je zagonetka za znanost, ili još gore od toga, nakaznost.“
„Matematičari, fizičari, biolozi, kemičari, svi u potrezi za vezama između različitih vrsta nepravilnosti“ ujedinili su se oko novog pogleda na znanost – kaosa. Uporno preslikavajući stvarne događaje i pojave matematičkom preciznoću i uporabom snažnih računala, došli su do neobično uređenih fraktala i atraktora. Uvidjeli su da kaos ima također svoj red prema zakonitostima kaosa – da je determiniran.
Najveća prepreka shvaćanju „uređenog“ kaosa jest drugi zakon termodinamike ili zakon o entropiji koji ostaje na snazi. U izvođenju matematičkih pokusa vrlo bitni (presudni) su početni elementi, koji na početku mogu imati mala odstupanja ali koja na kraju proizvode sasvim druga velika odstupanja u izlaznim stanjima.
Sada ću izraziti jednu moju sumnju. Čovjek je biološki proizvod Zemlje. Njegovo tijelo može funkcionirati u Zemljinim životnim uvjetima. No, njegov um prelazi granicu uobičajenoga za Zemaljske pojmove.
Bez obzira kako je do toga došlo, (bio je to također proizvod slučajnosti) ali ja sumnjam u pravila igre po kojima je čovjek «obdaren» svojim umom, svojom voljom i svojim mislima. Njegov um morao je biti stvoren izvan “zemaljskih” pravila igre. Tako ja mislim. Mnogi me u tome ne bi podržali jer smatraju da je čovjekov um i svijest također proizvod evolucijskih procesa nasuprot onima koji smatraju da je čovjek Božje djelo i da postoji na Zemlji sa doređenom svrhom koju je Bog osmislio.
Ipak, protivim se prihvatiti naivnu tvrdnju da je čovjek proizvod svemogućega Boga a osobito ne onoga Boga koji je «stvorio Nebo i Zemlju» i kojega čovjek slika i opisuje na način koji odgovara čovjekovu egu a ne istini..


Post je objavljen 03.09.2006. u 09:51 sati.