Ovdje pronalazim prijeko potreban mir,
Ovdje zadržim dah.
U sjeni oleandra i mendule,
U sjeni kamenih stupova,
U sjeni prošlog ljeta,
I šuškanju sitnog šljunka.
Pokušavam razabrati misli,
Da se vratim čist, neisplakan,
Da se vratim jači.
Da smiono uzdignem čelo.
Jos uvijek sam rijedak koralj,
Skriven u dubini bezazlenosti.
Ja sam bljesak jedne ruke,
Ja sam iz ničega stvoren.
I padam na priče o vilama,
Padam na duhove prošlosti.
Ustajem uz krikove vrana,
Da spojim jučer i sad.
I ne prestajem tražiti i slušati,
Ni kad me vrijeme sprijeci...
U sjeni oleandra i mendule me nađi,
U sjeni kamenih stupova i ljeta,
U šuškanju sitnog šljunka me nađi,
Gdje zauvijek sam sretan...
Post je objavljen 17.06.2006. u 08:29 sati.